, svejedno je. Tako je bilo i s istinom o Boričevcu, koja je pedeset i više godina bila zarobljena mitovima o tobože antifašističkom ustanku u Srbu 27. 7. 1941. Sad je, evo, izbila i prostrla se na sedam stotina stranica, pa svatko tko želi može vidjeti

davne 1777. izrazio Ivan Dominik Vukasović, senjski (i zagrebački) kanonik i župnik u Otočcu. Nakon što je pokrenut antifašistički ustanak u okolici Siska, u Srbu se dogodila srpska pobuna, a svemu se pridružio i četnički teror u Hrvatskoj i Bosni.

od 27. srpnja 1941. u drugoj Jugoslaviji obilježavana svake godine kao Dan ustanka naroda Hrvatske, iako je njezin antifašistički karakter problematičan. Naime, već su partizanski autori poput Đoke Jovanića i Gojka Polovine pisali o tome kako je

ne samo prihvaćaju, nego i nameću povijesne neistine i krivotvorine kojima četnički zločinački ustanak pretvaraju u antifašistički ustanak, a zločince u antifašiste i heroje. Prije dvije godine, na današnji dan, u Srbu se dogodila nova nacionalna

otkriven je obnovljeni spomenik ustanku u Srbu, kako bi se i takvim spomenikom nametnula krivotvorina o navodnom antifašističkom ustanku u Srbu. Izgradnja spomenika novcem Hrvatske vlade, dakle, i sredstvima poreznih obveznika u koje spadaju i

hrvatsku politiku koja prihvaća rehabilitaciju četništva i simbiozu crvene zvijezde petokrake i kokarde u lažni antifašistički pokret. U isto vrijeme dok mi ovdje evociramo uspomene na Boričevac i njegovu tragediju u borbi za istinu i pravdu,

hrvatska politika ide dalje jer se i dalje u Srbu slavi četnički ustanak te se krivotvorinama pokušava pretvoriti u antifašistički ustanak.

i da su prethodno napravili sporazum s talijanskim fašistima, dakle to je bio fašističko-četnički ustanak a ne antifašistički . O tome u ovoj knjizi dokumentirano pišu J. Pavičić i suradnici.

godine govorili u Srbu, danasm dvije godine kasnije, još se agresivnije provodi u život. Ove godine, na proslavi Dana antifašističke borbe u Sisku u šumi Brezovica, otišlo se još dalje u krivotvorenju hrvatske povijesti, jer je predsjednik Josipović

»Oleg Mandić, predsjednik opatijske UABA-e, kojega je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović u povodu Dana antifašističke borbe odlikovao ordenom reda Stjepana Radića »za zasluge i stradanja u borbi za nacionalna i socijalna prava i

ulogu jer je kao komunista bio nepodesan za obaveštajni rad, uprkos velikih lingvističkih sposobnosti i strasnih antifašističkih uverenja. Nije to bila jedina nepravda koju će doživeti zbog svoje idejne orijentacije. Iako briljantan student,

zaborav i kojima pripada naša vječna zahvalnost. I dobro je što se tako sastajemo. Zato odajem puno priznanje Savezu antifašističkih boraca i antifašista, srpskim i židovskim organizacijama koje se brinu, najjednostavnije rečeno: da ne zaboravimo.

ne nabrajam, nedopustivo je dakle da sve te datume obilježavaju samo žrtve ili oni koji su bili neposredni sudionici antifašističke borbe.

samo još preostali, ostarjeli njezini sudionici. Znam da se ne samo u Hrvatskoj svjetski priznatog i poštovanog vođu antifašističkog otpora, maršala Josipa Broza Tita, želi prikazati kao masovnog ubojicu, čovjeka koji je uživao u bogatstvu i za kojega

Anđelka Martić i njezina priča za djecu Pirgo, prevedena na brojne jezike svijeta samo zato što je okvir priče antifašistički rat. A ne bih se čudio da je na otpadu i u vatri završio i Nazorov dnevnik S partizanima, ako ni zbog čega, a ono zbog toga što