. stoljeća. U apsidi su fragmentarno sačuvane freske koje je 30. kolovoza 1949. godine otkrio akademik Branko Fučić. U apsidalnoj niši bila je naslikana kompozicija Krista u slavi (Majestas Domini) okruženog simbolima evanđelista i teorija

procesija polazi od vrata crkve, prolazi kroz zajednicu i svoju dolazišnu točku ima u oltaru koji se nalazi u središtu apsidalne kružnice. Prjelazak preko praga crkve podsjeća na ulazak u kristovsko zajedništvo koje okupljenu zajednicu

problem u Novalji oko vrhunskih arheoloških nalaza kojima prijeti zatrpavanje. Riječ je o mozaicima i ostacima apsidalnog luka. Mozaike navodno investitori i sredina namjeravaju zaštititi staklom, dok će apsidalni luk zatrpati.

o mozaicima i ostacima apsidalnog luka. Mozaike navodno investitori i sredina namjeravaju zaštititi staklom, dok će apsidalni luk zatrpati.

zaštititi staklom, dok će apsidalni luk zatrpati. apsidalni luk širine gotovo 13 metara vjerojatno svjedoči o najvećoj bazilici, najvjerojatnije trobrodnoj, na istočnoj obali

na svodu krstionice, perspektivno obostrano klesane niše sa školjkom sv. Jakova, u glatkim monolitnim panelima apsidalnog plašta, dosljedna primjena montažne tehnike u izvedbi kamenog skulptorsko-arhitektonski dekorativnog

svete, slavili i svece svoje karizme. U želji da i materijaliziraju taj spomen, zadarske benediktinke su odlučile u apsidalnom prostoru na ulazu svoje samostanske zgrade postaviti reljef koji prikazuje zajedništvo svetih benediktinaca.

vjere, ali i ponosa građanske uprave u Italiji. Lijepa školjka, od bijelog i zelenog mramora, nad gotičkim apsidalnim tlocrtom trebala je formirati mirnu i prostranu unutrašnjost. Talijani, poput Nijemaca, su nevoljko napuštali

Krist je Pantokrator, kojem je sve podloženo: u mislima nam se odmah javlja Krist Svevladar, koji ispunjava udubljeni apsidalni prostor bizantskih crkava, kojeg se ponekad prikazuje kako sjedi visoko nad čitavim svijetom ili čak poviše duge čime

stupovima. Godine 1986. unutrašnjost crkvice oslikao je poznati hrvatski slikar Ivan Lovrenčić. apsidalna katedrala, sagrađena u 14. stoljeću u središtu mjesta, preuređena je u baroknom stilu 1770., kada su dodane i četiri

polovica istočnog dijela katedrale. Uz vanjski zid sjeverne lađe sagradio je i sakristiju (Timotejeva sakristija). Apsidalni prostor svetišta je Timotej ukrasio nizom od 33 kanoničkih sjedala položenih u kamenim udubinama apside. Udubine su

imala krovni pokrov od škrilja, dok je strop glavnog broda bio najvjerojatnije ravan i izrađen od drvene građe. Apsidalni blok sezao je do visine veznih stropnih greda, pa je krovna konstrukcija sezala preko apside do začelnog zida crkve.

svega nekoliko prozorčića - puškarnice. Dva otvora nalaze se na sjevernom zidu s pogledom na dolinu Bračane i jedan na apsidalnom zidu okrenut prema istoku s pogledom prema Ćićariji. Pod crkve spušten je u odnosu na kameni prag, a popločen je kamenim

u Poreču iz 5. st., s mozaicima iz 6. st. (npr. portret biskupa Eufrazija). Sama bazilika je najstariji primjer tro apsidalne crkve na zapadu; izvana poligonalna, a iznutra polukružna (bočne apside su utopljene u zidnu masu i to će postati

. Na mjestu starije i trošne crkve iz V. st. podignuo je velebnu baziliku, po njemu nazvanu Eufrazijanom (na njezinu je apsidalnom mozaiku prikazan, uz ostalo, i njegov lik).