postao nezaobilazni dio solinskog kulturnog ljeta. Debussyja , Brahmsa te tri preludija čiji je skladatelj upravo sam Marin. Da se uistinu radi o vrsnom pijanistu i skladatelju

svojih koncerata uvrštavaju njegove kolege, pijanisti. Debussya , nastavio je sonatom u D-duru Josepha Haydna, a potom su na red došli i njegovi preludiji. Koncert je nastavljen

izvesti prvu ovosezonsku premijeru unutar koje će po prvi put biti prikazana tri kraća baletna djela na glazbu Claudea Debussyja i Igora Stravinskog u koreografiji rumunjskog plesača i koreografa te ravnatelja Baleta SNG Maribor Edwarda Cluga.

o javnoj raspravi. Debussyja , Bergama i Poulenca umjetnice su pokazale vrhunsku tehniku, muzikalnost, ljepotu tona i fraze, osjećaj za ritam,

poretku. Debussy DAC, VPI Classic 3 gramofon i Wilson Audio Sophia 3 zvučnici.

kao najbolji u ovoj godini našli su se dCS Debussy DAC, VPI Classic 3 gramofon i Wilson Audio Sophia 3 zvučnici. Debussy DAC Stereophile stručnjaci kažu da iako stoji dosta manje od tvrtkinih najskupljih modela, predstavlja čak i bolje

. Tijekom vremena razvijao je jedinstven francuski stil kojim je položio temelje za razvoj impresionističkog stila Debussyja i Ravela. Dok su drugi skladatelji njegova vremena širili orkestar i skladali sve kompleksniji slog, umećući ga u

operu Lizinku Ivana pl. Zajca, radio je u Rijeci, a otada je postavio opere Offenbacha, Verdija, Puccinija, Gounoda, Debussyja , Poulenca, Rossinija, Gotovca, Saint-Saënsa, Donizettija, Stravinskoga, Bradića, Orffa, Purcella. U riječkom

Verdija i Wagnera operna scena ponešto je zapostavila činjenicu da se 1862., prije točno stoljeća i pol, rodio Claude Debussy , poznatiji široj javnosti kao impresionistički skladatelj. Impresionizam se kao pravac u glazbenim krugovima s

krugovima s pravom promatra podozrivo budući da ne samo da ga je teško precizno definirati, nego se osim samog Debussyja rijetko kojeg drugog skladatelja jednoznačno može imenovati njegovim predstavnikom. No osim što se svojom

glazbom udaljio od funkcionalne harmonije i tretmanom zvukovne boje otvorio nove putove glazbi 20. stoljeća, Debussy je svojom jedinom operom značajan za glazbeni teatar nakon Wagnera u jednakoj mjeri kao i Schöbergovo Iščekivanje ili

obaju protagonista kao oslobođenje. Možda je upravo stoga frapantno koliko je uglazbljenje bivšeg vagnerijanca Debussyja sušta suprotnost svemu čemu je težio njegov prethodnik. Važnu ulogu igra i simbolistički dramski predložak Mauricea

slutnjom i potisnutom žudnjom, koji ipak ne bi bio dostatan da operu kao glazbenu vrstu dovede na prag modernizma da Debussy na njega nije reagirao s tolikom inovativnošću. Skladatelj je, zaobišavši instancu libretista, uglazbio

komponiranim intermezzima odriče motivičke prepoznatljivosti (premda analiza ukazuje na motive koje Debussy razvija gotovo poput Wagnerovih leitmotiva), podređujući sve dočaravanju osebujna ugođaja.

i preosjetljiva te joj u glasovitom ljubavnom prizoru četvrtoga čina, dok Pelléas postupno cvjeta u lirskome smislu, Debussy namjenjuje najdiskretniju, najjednostavniju i time možda i jednu od najdirljivijih izjava ljubavi u povijesti