u kojoj se bez početka i kraja zrcali vječno proljeće, ostvaruje sklad duše i tijela, širi harmonija ljubavi. Hvala ti dječaće očiju boje sna, hvala ti ljubavi, uz tebe naučih živjeti bezriječje osjećanja osjećaja, uz tebe susretoh onu, ne bolju

dah. Između njih se, kao nepremostiva pučina, razlila tuga ukradenog vremena. Ona pogleda u sunce i šapnu: dječaće , sjeti se onoga dana kada si došao čela punog osmjeha i uzdrmao oklope moge vječne tuge.

šapnu: dječaće kako si zatvorio kapije na kojima su vrebali laskavi prodavači lažne ljepote zamotane u površnost postojanja.

. Njoj se pričini da daljina postaje veća, a vjetar koji je nosio njen glas sve snažniji. Ona zajeca u vjetar: dječaće . sjeti se onoga dana kada si došao očiju punih sunca i vidjeo moje, godinama skrivane, nesigurnosti. Došao si očiju

tuga, nisi znao da je to samo krinka, koju si ti nježnim poljubcem skinuo i ugušio moje lažne osmjehe. SJETI SE DJEČAĆE .........

ploča i 6 LP ploča. DJEČAĆE PLAVI, SANJA, PLAVA KOŠULJA Grupa ne zanemaruje ni koncertnu aktivnost, odnosno kontakt s publikom. Slijede

i da možeš kada god poželiš doživjeti svitanje " dječaće . Kada se drugi put sretnemo razgovarat ćemo o tome "smješeći mu se odgovori starac............ Dječak krenu kući.

poemu živim pjesikove sjene pojavnosti, vidim kako zvjezde padaju u more, hvatam ih dlanovima sna i darujem ih tebi dječaće očiju boje jantara. Iz tvog pogleda izlijeću leptir i leptirica i lepršaju nad oceanijom drevnih snoviđenja, miluju

, nema borbe ni zaludnih lutanja, gdje je prašina samo prašina, bez misli o svemiru iz kojeg je došla. dječaće dal su za tebe ulice samo hodnici bez vrata puteljci stvoreni da njima prolaziš ili su ulice samo privid kuća što čine

prolaziš ili su ulice samo privid kuća što čine nizove u kojima nastaju priče ljubavne poslovne obiteljske dječaće hodaš li ti ulicama kad hodaš osvrćeš li se oko sebe vidiš li ljude što ključeve po džepovima traže i pudlice u šetnju vode

sebe vidiš li ljude što ključeve po džepovima traže i pudlice u šetnju vode i one čudne što na biciklu samo projure reci mi dječaće vidiš li oblake ili samo svoj odraz u staklima pretrpanih izloga

o čemu ti govoriš. Samo, jednom si mi govorio o nekom čovjeku s druge strane oceana koji je to smislio. "" Da dragi dječaće on je veliki znanstvenik. "" Kako se zove taj veliki čovjek?" dječak će znatiželjno "Umberto Maturana. Misao o kojoj on

svijeta. "blago mu odgovori starac." Je li to onaj koji je izgorio na lomači? "dječak se prisjeti lekcije iz škole" Ne dječaće , na lomači je gorio Giordano Bruno i to je bilo jako davno. On je govorio o dobrim mislima koje se šire brzinom većom od

samo ti lalaj imate još puno toga naučiti od nas, a stadion Vam je ko u Albanskim avanturističkim filmovima zato šuti moj dječaće plavi i zabi se u neku zg rupu i kupi kišobran

danas te osjećam kao sunce i svjetlost na dlanovima, danas te samo volim jer ti si moja istina o životu dječaće očiju boje sna.