u Tenji, a isto tako i bratu koji živi u Novom Sadu - završava svoju priču Svetlana Zelenković. dječače / Letimično prisutan na zemlji / (...) Ti si u liriku pretvarao / Tragediju za koju si već bio odabran, pisao je Vlado
e-pošte, uz slijedeću oštroumnu uputu: dječače ? Ali ne bi ova digresija svjetlo dana ugledala da mi mail nisi kot naslovio, šlape ti sobove, kao da mi ovi silni CAPS-ovi
djeca i baš zato želim toga psića, kojeg ću samo ja moći razumjeti. ' dječače , želio bih da svi moji psići dobiju tako dobre gospodare kao što si ti. '
među njezinom djecom "kao najposlušnijeg i najponiznijeg ". Dječače moj, ako se ne promijeniš, ne znam što će jednog dana biti od tebe "Te su ga majčine riječi tako potresle da je smjesta
.« Pucaj », rekao mu je jednom djed, dajući mu da isproba oružje.« Ne, hvala. »« Zašto? »« Jednostavno ne želim. »« U redu, dječače . »O tome više nisu razgovarali.« Ako poginem moji će sigurno patiti do kraja života. Kako li bi ona to podnijela, hoće li
festivalima, a zapaženi su i na nekim inozemnim natjecanjima. Da te ne volim, Reci mi tiho, tiho, Saša, Šuti, moj dječače plavi, Sanja, Plava košulja... tek su neki od hitova za sva vremena s Rajkovim potpisom.
na klupi dao svojoj mami neki znak da ćeš moći živjeti. Makar treptaj. Da je bila samo kapljica. Oprosti mi maleni moj dječače . Tvoja mama koja te još uvijek čeka
' Tata je rekao: ' Al isto ne berem šta ti je došlo da ga ideš mirit? Ajde, otvori srce tati Koji je tvoj problem sa Kristom, dječače ? ' Ja sam zagledao se tati u facu i rekao sam: ' Zašto naš ima samo deset centi, a Kerumov će imat triesdevet metri? '
prokomentirao da hoće li mi biti partner svemu što nam ova noć nosi, a odgovorila je: Apsolutno Vodi me na plesni podij, dječače moj
Dječače , dođi i popni se uz moje deblo i proljuljaj na mojim granama, Najedi se jabuka, igraj se u mom hladu I budi sretan. -
novaca. Možeš li mi ti dati? - Žao mi je, odvrati stablo, ja novaca nemam. Imam samo lišća i jabuka. Uzmi moje jabuke, Dječače i prodaj ih u gradu. Tako ćeš zaraditi novaca i bit ćeš sretan. Dječak se popne na stablo, nabere jabuka i odnese ih.
nije dolazioâ ¦ i stablo je bilo tužno. A onda jednog dana dječak se vrati. Stablo zadrhti od radosti i progovori: Dođi, Dječače , uzveri se uz moje deblo, Proljuljaj na mojim granama i budi sretan. Previše sam zaposlen da se verem po stablima, reče
sebi kuću. Dječače , prošaputalo je, Dođi i poigraj se. Previše sam star i tužan za igru, odgovori dječak. Želim lađu koja će me odnijeti
deblo. Sagradi lađu i otplovi. Dječače , progovori stablo, više ti nemam što darovati. Jabuka više nemam. - Zubi su mi preslabi za jabuke, odvrati dječak. -
. Pa, progovori stablo protežući se u vis što je više moglo, znaš, za sjedenje i odmor i stari panj bit će dobar. Dođi, Dječače , sjedni. Sjedni i odmori se. Dječak tako i učini.