se izvode radovi kod Brlekovog brijega. Dvorskoj ulici ostalo je za izgraditi još 110 metara kanalizacije, čime će se završiti izgradnja kanalizacijske mreže u tom

, ali Ludwig II. tražio je da se prikaže ranije, i tako je praizvedena u Kraljevskom dvorskom i narodnom kazalištu Dvorskoj operi u Münchenu 26. lipnja 1870. u kraljevoj nazočnosti. Dirigirao je Franz Wüllner. Heinrich Vog (e) l pjevao je

Thoma, kojom se 1868. oženio, pjevala je Sieglindu. Hunding je bio Kaspar Bausewein (1838 - 1903), crni bas koji je u Dvorskoj operi u Münchenu djelovao više od četiri desetljeća. On je 1869. bio i Fafner u Rajninu zlatu i 1888. Harald u

boju. Nakon debija u Grazu 1865. karijeru je počela u opereti u Carltheatru u Beču, a 1869. prvi put nastupila je u Dvorskoj operi i u njoj ostala 25 godina kao njezina velika prvakinja. Predvečerje Prstena, Rajnino zlato izvedeno je 13.

nesuđeni slikar. Rođen u današnjoj Češkoj, studirao je pjevanje na Konzervatoriju u Münchenu i debitirao u tamošnjoj Dvorskoj operi. Zatim je djelovao u Leipzigu i Hamburgu. Gutruna je bila Mathilde Weckerlin, Alberich Karl Hill. Hagena je

1896), koji je nakon studija u Berlinu, 1863. debitirao u Neustrelitzu kao Oroveso u Normi. Od 1881. do smrti pjevao je u Dvorskoj operi u Münchenu. Waltrautu je pjevala Luise Jaide. Wagnerova nećakinja Johanna Jachmann-Wagner (1826 - 1894),

, točnije umjetnica, koji je nastupao u Prstenu Nibelunga bila je Milka Trnina. Pjevala je Brünnhilu i Sieglindu u Dvorskoj operi u Münchenu, Covent Gardenu i Metropolitanu da spomenemo samo najveće svjetske operne kuće u kojima je nastupala

, maltarine, potrošarine, prihodi od monopola soli i duhana, takse). Ta je uprava bila neposredno odgovorna samo Dvorskoj komori u Beču, a imala je ispostave kotarske komorske uprave. Vojna vlast također je bila centralizirana i izvan

Metlikom. Kao njezin vlasnik Fridrik III. (njem. kralj 1440 93., car 1452 93) Pazinsku je knežiju prepustio pod ovlast Dvorskoj komori i upravi vlastitih kapetana koje je imenovao na neodređeno vrijeme. Osim administrativne, vojne i skrbničke

Antona Brucknera ". Bile su mu najdraži instrument, a po njegovoj oporuci, sahranjen je u grobnici ispod orgulja u dvorskoj crkvi.

se da grof Gosseau gradi dvorac i kapelu uz dvorac, te 1737. Nuštar dobiva i župu. Grof umire 1741. i biva pokopan u dvorskoj kapeli. Njegovi nasljednici prodali su imanje 01. siječnja 1746. barunu Franji Trenku za 16.000 forinti.

u Istri u dr. pol. XIX. i prvoj pol. XX.st. - U Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (osnovana oko 1526), bivšoj Dvorskoj knjižnici Habsburgovaca, čuva se bogat fond histrika na njem., tal. i hrv. jeziku, ugl. objavljenih na području

, a u kasnijim udžbenicima u kraćem i sažetijem obliku. Slične interpretacije oslonjene na pretpostavku o narodnoj i dvorskoj stranci nalaze se i u udžbenicima nakon II. svjetskog rata do sedamdesetih godina. U toj priči zapravo nema izričite

da folijacija na spisima potječe iz Austrije. Žig Hofkammer Akten, potvrđuje da su se prije prijenosa u Mađarsku u Dvorskoj komori u Beču čuvali neki spisi iz serije 3. Spisi obitelji Zrinskih i Frankopana (Acta Zriniano-Frangepaniana), tj.

Fischera iz 1805. godine u baroknoj župnoj crkvi Bezgrešnog začeća BDM i orgulje Josefa Angstera iz 1876. godine u dvorskoj kapeli Sv. Trojstva u sklopu dvorca Prandau-Normann. Oboje su orgulje audiovizualni ures valpovačkih sakralnih