tog proročkog duha postala kultnom među mlađim gledateljima. Eshilove drame "Okovani Prometej ", naglasak je bio" na pretvorbi djece real-socijalizma u djecu real-kapitalizma ", zatim na

crkvena srednjovjekovna skazanja, Kina i Japan, psihologija i simbolizam modernog doba. Claudel je čitao i prevodio Eshilove drame. Eshil je prvi među grčkim tragičarima koji svoje tragedije povezuje s moralnim, vjerskim, društvenim i

što ja znam, otkad su stari Grci na prvim olimpijadama klicali hrvačima i bacačima diska ili u zgranutoj tišini gledali Eshilove tragedije, zbivanja na tribinama, na obodima ovih zdanja, nisu bila važnija od onih u njihovim središtima. To se

kao znakovita forma, a sadržaj je osmišljen suočavanjem dviju arhetipskih priča o besmrtnim vizionarima, Eshilove o Prometeju te Brechtove o Galileu. Sljubljivanje dvaju ili više potpuno različitih tekstova u začudne, prezasićene

barem tridesetak godina. Zanimljivo je pritom da je cjelina predstave građena na dva teksta i da je suvremenu repliku Eshilove tragedije Okovani Prometej pod nazivom I Am the All-giver uobličio Jeroen Olyslaegers, a ne Fabre koji je napisao We

? kog neprijatelja, a svoje spone pe? ati žrtvovanjem onoga? ega se boji. Girard primje? uje na? in na koji to izražavaju Eshilove Furije u tragediji Eumenide (996 97): Za mnoge boli lijek je kad se složi koga mrzit treba. Od takva razaranja ve? ina

tri premijere: unutar Svečanog otvaranja ne baš primjerenu Euridiče Paska Primovića, redateljski slojevitu viziju Eshilove Orestije i izvanredne Bourekove figure uz Paljetkove stihove u teatru od figura Sv. Vlaha, Blasiusa, Blaža

iz srca svijeta ». To protuslovlje ne opstoji. To zbog čega Nietzscheova misao ne može dokučiti autentičan smisao Eshilove misli jest okolnost da je epistemsko-filozofijsko sredstvo koje bi prema Nietzscheovom mišljenju trebalo

i omogućuje podnošenje boli. Eshilove misli kojega prema Nietzscheovom mišljenju niti sam Eshil ne može istražiti) "ono najbolje i najviše" na čemu može

je znanje, griješi se upravo zbog neznanja, krepostan čovjek jest sretan čovjek ". To su zapravo tri temeljna obličja Eshilove misli. Sokratov gnjev protiv tragedije (izuzevši Euripida) izražava samo to da Sokrat, kao i kasnije Platon, nije

Orestovu ulogu. I što reći na kraju: bila je to Orestija 2006. pod Minčetom, Orestija koja je pokazala svevremenost Eshilove riječi, vrlo dobru iskorištenost prostora, pojedine sjajne glumačke kreacije, no Orestija koja kao da je ostala

kreacije, no Orestija koja kao da je ostala zarobljena unutar redateljske koncepcije. A ta koncepcija prevesti Eshilove riječi u jezik i stanje poslijeratne današnjice, aktualizirati Eshila u osnovi zanimljiva izgubivši, u većem dijelu

izvođača i njihova ekspresivnost, a ne manjkaju ni erotska dimenzija ni humor. Predstava je nastala prema motivima Eshilove drame "Okovani Prometej ", u kojoj se Fabre pita tko su današnji heroji te da li ih uopće trebamo nakon 11. rujna. Također

to je tek scenarij izvučen uz pomoć Lade Kaštelan iz šestosatne dramske trilogije, kao što je i ta trilogija izvučena iz Eshilove Orestije. Čini se da je poticaj adaptaciji bila modernizacija staromodnog O Neilla njegovim uranjanjem u kazališni