. Pa spomenimo i sâm fenomen tzv. krležijanaca, koji se rađa upravo dvadesetih i tridesetih godina. Pričali su mi Saša Flaker i Maja Bošković-Stulli, koji su u to doba bili zagrebački gimnazijalci, da su se u međuraću gimnazijski razredi

kao izvrsnu rekraciju ili profesiju. Flaker (Białystok, 1924 Zagreb, 2010)

značenjima koje pojam idealnoga u sebi sadrži): on sretno spaja preciznu intuiciju i beskrajnu mnogoznalost: Flaker može promašiti bitno, ali rijetko promašuje bitno

, najneprozirnijom č injenicom ljudskoga života. Flakera moglo bi se re ć i da je išao nekim tre ć im, srednjim, svojim putem. Uvijek mi se naime č inilo, a sada mi se č ini da je tako

i da je išao nekim tre ć im, srednjim, svojim putem. Uvijek mi se naime č inilo, a sada mi se č ini da je tako uistinu i bilo, da Flaker nije imao nikakvih problema s transcendencijom. On je nije poricao, nije joj se suprotstavljao, jednostavno se nije

, nije joj se suprotstavljao, jednostavno se nije njome bavio niti je za nju bio zainteresiran. Drugim rije č ima, Flaker transcendenciju nije osje ć ao kao svoj problem. Pritom valja imati na umu da takvo stajalište zasigurno nije bilo tek

) nego i akmeisti č ko (Mandel štamovo) na č elo: nastanjivati samo one svjetove koje možeš sâm izgraditi. Da je Flaker izgradio uistinu golem književno-simboli č ki svijet svjedo č i gotovo tisu ć u rasprava, eseja, recenzija, prikaza,

- ih i traje otprilike do kraja 1960 - ih, mogli bismo ozna č iti kao zrelu fazu a. Tada se oblikuju dvije krupne teme koje ć e Flakera zaokupljati i u budu ć nosti: logika povijesnoga razvitka književnosti (Stilovi i razdoblja, 1964; zajedno sa

ruske i hrvatske književnosti, posve je o č it i pomak u odnosu na Badali ć ev bibliografizam i recepcionizam. Flaker se naime oslanja ne samo na metodologijske tradicije ruskoga formalizma (ne treba smetnuti s uma da je povijesna

i kulturnopovijesnim analogijama koje povezuju (i specificiraju) razli č ite književnosti. U danome razdoblju Flaker zajedno sa Zdenkom Škrebom, Ivom Frangešom i Viktorom Žmega č em udara osnove modernoj hrvatskoj književnoj znanosti

, kazalište, glazba, film, kultura svakodnevice. Dakako, u svim je tim aktivnostima i procesima Aleksandar Flaker bio središnja pokreta č ka i usmjeravaju ć a figura. Na metodologijskome planu doga đ ao se pomak prema

za definitivne krajeve, smrt se istiskuje trajnim, igrivim preskakanjem iz jednoga sada i ovdje u drugo. Flakerom

iz jednoga sada i ovdje u drugo. Flakera , doživio sam ga kao krupnu, markantnu pojavu. Ne zbog same fizi č ke pojave (Flaker se uklapao u uobi č ajene fizi č

prvi put vidio i č uo profesora Flakera, doživio sam ga kao krupnu, markantnu pojavu. Ne zbog same fizi č ke pojave ( Flaker se uklapao u uobi č ajene fizi č ko-tjelesne gabarite), nego više zbog krupna, usporena glasa i gustih brkova (koje je, č

je u prou č avanim predmetima važno) i beskrajnu mnogoznalost (koja uvijek prijeti da u stvarima zakrije ono bitno): Flaker može promašiti bitno, ali rijetko promašuje bitno. Profesor je znao da smo razli č iti, ali je tu razliku prihva ć ao kao