bogatu pripovijetku koju je, u svojoj dramatizaciji, na scenu teatra u Frankopanskoj postavio Aleksandar Ogarjov . Ujedno i komedija i filozofska priča, "Mećava" pomoću jednostavnog zapleta (djevojka se pristaje noću tajno udati

Dostojevskog u prijevodu Nile Kuzmanić Svete - koja je na razini kreativnog autorskog čina prevela dramatizaciju Ogarjova pa se ni za konkretni stavak nije utjecala već znanim prijevodima Novog zavjeta, nego je dala svoj izvorni prilog

u splitskome HNK-u, u režiji Božidara Violića, a zatim 2004. godine u moskovskom Puškin teatru, u režiji Alexandra Ogarjova , koji je godinu dana kasnije s njom gostovao na Marulićevim danima. Ono što je zanimljivo, jest da reakcije publike

, Rupel je rekao da Podobnik nema moć da zatvara granične prolaze. Ogarjov valjda je najzaslužniji za izuzetnu scensku razigranost zbivanja, pogotovo u drugom dijelu, kad je metafizičko

, naročito visoke stope decibela. Uostalom, to je svojim postupkom podržao, dokazao i uzvisio redatelj Aleksandr Ogarjov , valjda najzaslužniji za izuzetnu scensku razigranost toga zbivanja, pogotovo u njegovom drugom dijelu, kad je

, Antonija Stanišić Šperanda, Slavica Knežević, Darko Milas i ostali članovi teatra u Frankopanskoj. Aleksandr Ogarjov je ujedno autor dramatizacije, prema prijevodu Irene Lukšić, kostimografiju i scenografiju potpisuje njegova

Split u veljači ove godine, a u glavnim ulogama su Mijo Jurišić, Andrea Mladinić i Trpimir Jurkić. Redatelj Aleksandar Ogarjov napravio je dramatizaciju velikog Dostojevskijevog romana po prijevodu Nile Kuzmanić Svete, sačinjenom posebno za

velikog Dostojevskijevog romana po prijevodu Nile Kuzmanić Svete, sačinjenom posebno za potrebe ove predstave. Ogarjov , koji je kao učenik i višegodišnji suradnik velikog Anatolija Vasiljeva izdanak najbolje ruske redateljske

, Ante Krstulović, Ivana Tonković, Dijana Kurobasa, Barbara Sumić, Marko Petrić, Nikša Arčanin i Zdeslav Čotić. Ogarjov , čija je ovo bila druga režija u splitskom kazalištu, a treća u Hrvatskoj, ponovno će krajem sezone režirati u HNK Split

i suvremeno kazališno čitanje klasika jesu "Zločin i kazna" Dostojevskog, u režiji gosta iz Rusije Aleksandra Ogarjova , te Büchnerov "Woyzeck" u režiji slovenskog redatelja Same M. Streleca. "Šokica" Ilije Okrugića svojevrsni je

na duljinu trajanja vladajuće koalcije, zaključio je Vuković. OGARJOV , HNK SPLIT

i do kraja dorađena produkcija. Ma koliko repertoarni odabir "Ćelave pjevačice" možda čudio, Aleksandar Ogarjov zna što i zašto radi i ima redateljsko znanje i viziju kakve se na našim scenama ne viđaju često. Ovo je ogledni primjer

u suvremenom kazalištu. No, ono što najviše fascinira u "Ćelavoj pjevačici ", angažman je splitskih glumaca koje je Ogarjov očito odveo u novom pravcu, negdje gdje do sada nisu bili, ali su tamo jako rado pošli.

svjetla i nije više neka novost, ali je sasvim novo bilo korištenje glazbenih motiva čiji izbor supotpisuju sam Ogarjov i Mirko Krstičević, a koji se duhovito igraju s pop klasicima i šlagerima, u širokom rasponu od "Žute podmornice" do

godine. Ogarjova bila je odličan izbor Sputnikovih polaznika ruskog jezika. Trosatnu predstavu rađenu prema rukopisu A. S. Puškina