se sakri za oblak. Na ćošku stajaše čovjek dugoljan - Đuro Garuc - ovaj put noćobdija sa velikom halebardom. Kadno užasni
i prije Freyovka i Šafranićka. Nadođe i dugoljan Đuro Garuc . » No «, prihvati Freyovka, ustaviv se navlaš pred Magdinom
pred cijelim plemenitim varošem «; odricao jednim glasom Garuc . » A Vidite Zato? «, podboči se Freyovka. » Pa mislite li vi ,
sve čiste kao bijeljeno platno? Mislite li? « » Hm «, odvrati Garuc , » to zna samo slavni magistrat. « » To znam i ja, dragi Đuka ,
«, prekrsti se baka. Na ulici skobi se s dugoljanom Đukom Garucom koji je stajao i nemilice u velik bubanj lupao u kolu
meštra i živahne mladeži. Freyovka ustavi se i doču kako Garuc u ime slavnoga magistrata svim i svakomu na znanje daje ,
Markova trga. Bila je ponoć. Sred trga stajaše dugoljan Garuc držeći veliku bradaticu i rog te zaurla vukolikim grlom: »
kola. » Gdje je sudac? «, otresnu se mrk konjanik na jadnoga Garuca , koji je mirno stajao pred varoškom kućom kao da broji
. Jadnik prepa se nemilo. » Ni - nije, milosti vaša «, zadrhta Garuc . » Sudac, to jest gospodin varoški sudac jest tu - tu - gore u
banskih konjanika. » Je-sam Bit ćete služeni «, odvrati Garuc pokloniv se duboko i poleti uz stube u sučevu sobu da sve kako
pako gospa banica sred te ljute zime malko ugrije, natovari Garuc breme drva na jadna svoja leđa da ih iz varoške kuće ponese u
se jadni bubnjar savija pod teškim bremenom, skoči, uhvati Garuca za rukav i nakrca polovicu drva na svoja leđa da bude jadniku
. Uto zagrmnu grom. Šafranić problijedi i prišapnu drhćući Garucu koji je sa bubnjem uz njega stajao: » Isuse, Marijo Dragi
je sa bubnjem uz njega stajao: » Isuse, Marijo Dragi kume Garuc , ta to je puška bila « » I velika puška, kume Šafraniću « ,
? «, zapita dršćući kramar. » Bi, ako ju čovjek ima «, opet će Garuc . Građanstvo stajalo spremno pod oružjem, a na čelu mu sudac