u zajedničkom zločinu. Međunarodna zajednica igrala je tu najstrašniju igru Boga smrti. Naše suosjećanje ne smije biti nikada jednost r ano: sjetimo se knjige M. Duras » Bol «, spisateljice koja je bila članica Pokreta otpora, u danu de Gaulleova trijumfa oslobađanja Francuske. Misli na pobjedu ali i na malog mrtvog njemačkog vojnika, još dječaka, kojeg je tog jutra vidjela u jarku. U ime t i h smrti u koje svakako moramo ubrojiti nevine žrtve terorizma u Londonu, ne smijemo

već bili gotovo zaboravljeni, De Gaulle je raspisao jedan, ne osobito važan, referendum o preustrojstvu senata, te najavio da će dati ostavku ako građani odbiju njegove prijedloge. Oni su te prijedloge odbili, prvenstveno radi De Gaulleova odlaska. On je u travnju 1969. godine podnio ostavku, otišao na svoje seosko imanje gdje je sljedeće godine i umro. Tako je on ipak postao neizravnom žrtvom pobune, koja je bila žestoka, ali nije znala oblikovati svoje ciljeve, pobune koja

napada, moglo razoriti sovjetske snage. Nepovjerljiv prema Amerikancima, predsjednik se nadao da bi francuski nuklearni arsenal bio dovoljan za odvraćanje Sovjeta sa područja Rajne ( ako bi napali Zapadnu Njemačku ). No, središte de Gaulleova razmišljanja bila je dublja ideja. U ' zamci ' između Amerikanaca i Sovjeta, u napola fragmentiranoj Europi, gdje jednom polovicom dominiraju Sovjeti, a drugu polovicu dijeli američka dominacija NATO-om, vidio je sudbinu Francusku u

, no nije mogla biti dugoročno riješenje. No u svakom slučaju, ta politika se u Francuskoj pamti kao definirajuća era moderne francuske vanjske politike, te i danas uvelike inspirira politiku. Podrobniji članak o temi: Svibanj 1968. De Gaulleova vlada je kritizirana unutar Francuske, ponajviše zbog njezinog grubog stila. Dok su tiskani mediji i izbori bili slobodni, država je držala monopol nad televizijom i radijom ( no, postojale su i privatne TV i radio stanice, vidi ORTF ). U

najmoćnijih ljudi svijeta; spektakularni rezultati summita Rusija-EU i ne manji značajan susret Putina i Busha. I eto: strateško partnerstvo s SAD-om Rusiji donosi korist, a s Amerike ne skida odgovornost ' jedine ' svjetske sile A De Gaulleova ' Europa od Baltika do Urala ' kao da postaje preuska za službenu politiku Europske unije. Sporazum o partnerstvu i suradnji, potpisan u Petrogradu, u glavi naslovljenoj ' Jedinstvena Europa za sve Europljane ', između Rusije i EU-a

Arapskih zemalja, što je i danas jasan aspekt francuske vanjske politike. Izraelsko vodstvo se, izneneđeno onim što su oni smatrali hitovitim napuštanjem, obratilo SAD - u za pomoć. Tijekom Nigerijskog građanskog rata 1967. - 1970 ., de Gaulleova vlada podržavala je Republiku Biafru da dobije samostalnost od Nigerije. Unatoč nedostatku službenog priznanja, de Gaulle je osigurao vojnu pomoć kroz bivše francuske afričke kolonije. Ujedinjeno Kraljevstvo se protivilo de

s izrazitim karakteristikama mongolizma. Mlada Anne preminula je 20 ( 1948. ) godina kasnije. Kao tridesetogodišnjak promaknut je u čin potpukovnka. Premda ga je štitio sam Pétain, koji je i dalje na njega utjecao ( bio mu je i kum sinu ), de Gaulleova budućnost još je bila neizvjesna. U vojsci je bio na lošem glasu kao ekscentrik, nekomformist i pobornik novih, nekonvencionalnih ideja. Ni tjelesni izgled nije mu išao u prilog. Bio je izrazito visok ( u Sanit-Cyru su ga prozvali ' motkom

i general je bio prisijen udariti sakom o stol i reci: ' Ne, ja ne cu abdicirati ' Pariz je dao opkoliti jakim oklopnim jedinicama a policiji je dao zadacu da rascisti ulice i od raznih barikada i od ' chianlit ' tj. korova u francuskom drustvu De Gaulleova odluka da izvrsi regionalizaciju na tradicionalan nacin samo godinu dana nakon pobune marksista zavrsila je na Referendumu iz 1969 - neuspjehom. Razljucen, de Gaulle je otisao u Spanjolsku u demonstrativni posjed generalu Francisco

se na sukobe između političkih stranaka i na ustav Četvrte Republike, za koji je mislio da previše ovlasti daje parlamentu. Njegovi nasljednici su redom bili: Félix Gouin ( SFIO ), Georges Bidault ( MRP ) i na kraju Léon Blum ( SFIO ). De Gaulleova opozicija prema novopredloženom ustavu propala je jer su ljevičari podržavali parlamentarni režim. Drugi prijedlog za ustav, koji je skoro odobren na referendumu iz listopada 1946., se još manje sviđao de Gaulleu nego prvi. U travnju

suradnika okupatora tijekom 1944. u Francuskoj ubijeno 100.000 osoba. No ta brojka nikada nije prihvaćena kao uvjerljiva. Neki su povjesničari tvrdili da je u divljim čistkama ubijeno između 30 i 40 tisuća osoba. U listopadu 1944. de Gaulleova vlada utemeljila je Povijesni odbor za proučavanje Drugoga svjetskog rata, koji je tijekom 1950 - ih pokrenuo istraživanje žrtava divljih čistki. Došlo se do brojke od 9.000 osoba koje su likvidirane pod optužbom za suradnju s

. No upravo je nevjerojatno što su sve u stanju učiniti kad iziđu na ulice. Sjećate se 1968.? Sredinom devedesetih godina, kad su studenti počeli prosvjedovati u Parizu, Mitterandova im je vlada posvetila pozornost onoliko koliko ih je de Gaulleova vlada zanemarivala sve do zatvaranja čitavih sveučilišta. Mitterand se sjetio 1968. godine, kao i svi dužnosnici njegove vlade. U razdoblju od 29. studenoga do 3. prosinca 1999. godine, kad se konferencija Svjetske trgovinske

na predsjedničkom automobilu izbrojali četrnaest rupa od metaka, dvadeset je pogodilo obližnji kafić, a tragovi još 187 zrna pronađeni su na asfaltu. S predsjednikom se u automobilu nalazila i njegova supruga Yvonne, no izuzme li se De Gaulleova posjekotina od stakla na prstu, unatoč snažnoj vatri, nitko u automobilu nije bio ranjen. Na De Gaullea je pripremano više od trideset atentata ( na slici s njemačkim kancelarom Adenauerom ) Vođa urotnika, pukovnik Bastien-Thiry ,

kolonije. To je uvelike naljutilo Francuze u Alžiru, te je de Gaulle bio prisiljen ugušiti dva puča koji su podigli ti Francuzi, od kojih je drugi ( Alžirski puč iz travnja 1961. ) prijetio direktnoj invaziji same Francuske. De Gaulleova vlada je zataškala i Pariški masakar iz 1961., kojeg je naredio policijski prefekt Maurice Papon. De Gaulle je bio meta i Organisation armée secrète ( OAS ), terorističke organizacije koja je nekoliko puta pokušala izvršiti atentat na de

pobjednika Njima uz bok stali su rijetki sportski prototipovi, ali i jedinstvene ikone stila iz doba suradnje s Maseratijem, kada su nastali modeli SM i SM Opera. Nedostajale su tek posebno prerađene predsjedničke limuzine iz De Gaulleova vremena Bilo je tu i rijetkih i vrijednih automobila, podjednako. Raspon vrijednosti kretao se od desetak tisuća eura, preko prosječnih 40 - 50.000, ali i uz priličnu brojnost vozila čija vrijednost s lakoćom prelazi 100, 200, pa čak i

Bez toga Ã ina svako nam je kajanje obiÃ na besmislica. I naš veliki zloÃ in. Ne znam: Je li maršal Petaine, zapovjednik na Marni, imao svoju vojsku u svojoj vladi spasa? Kakvo je bilo drÂžanje francuske javnosti prema toj vojsci do poÃ etka De Gaulleova otpora? Jesu li te vojske suraÃ ivale na dobrobit iste im domovine? Zato ne mogu vojno ni usporeÃ ivati Petainovu Francusku s NDH. Ali mogu upitati: Tko su ustaše? Vojnici ili banditi? Ako su banditi, onda se ne smijemo kajati za njihova