, ako nemate pametnijeg posla možete pogledati film Živjeti svoj život. Redatelj je famozni Jean-Luc Godard , a film je nastao 1962. godine. Glavni lik u filmu je Nana, koja se rastaje od supruga i bježi od njega i djeteta u slobodan

svijet. Njezin cilj je postati slavnom glumicom, ali kako joj to ne uspijeva Nana postaje dama noći. Kroz 12 scena Godard je ispričao njezinu priču, a na vama je da pogledate ovaj filmski klasik.

identiteta Godarda , remek-djelom iz 1962. godine, predstava mlade autorice i redateljice Rone Žulj istodobno je i odavanje počasti

Orleanske (La passion de Jean d ' Arc), crno-bijelog, nijemog remek-djela Carla Theodora Dreyera iz 1928. Iako je Godard precizno naznačio socijalni kontekst zbog kojeg Nana postaje prostitutkom, njega daleko više zanima sudbina žene u

okrutnosti koje ima bitnog utjecaja na značajan segment suvremenog teatra. Ipak, Rona Žulj, inače se referira više na Godarda i filmsku nego kazališnu tradiciju pa je i najvažniji element (nepotpisane) scenografije ekran na kojem će se

i Nanu i Annu, a uz nju je i mali stolić na kojem se gomilaju čaše bijelog vina koje protagonistica obožava. Godarda , koji polazi od jasno određene stvarnosti i kreće u potragu za skrivenim smislom života i iz toga crpi svoj originalni

za kupanje postaje glumicom. Godard i stvorio od nje cijenjenu glumicu koja je igrala i Nanu (što će malo kome od gledatelja predstave biti poznato). Ronu

koji su u kultnim filmovima nosile Marilyn Monroe, Audrey Hepburn, Ingrid Bergman i njezina kćer Isabella, Paulette Godard , Sophia Lauren, Romy Schneider, Gina Lollobridgida, Virna Lisi ili Mireille Darc.

izdanak u ono vrijeme snažne prakse konceptualne umjetnosti, u kojem se mogu prepoznati poetička iskustva Godarda , Cassavetesa, Bertoluccija pa i filma Živa istina domaćeg autora Tomislava Radića. Određena doza

kada se u Kinoteci, zahvaljujući ciklusima svih onih modernista poput Antonionija, francuskih novovalaca na čelu s Godardom i Truffautom, novonjemačkih filmaša poput Fassbindera i Wendersa, jugoslavenskih crnotalasovaca poput

citate, inserte iz filma i glazbe, te nerijetko posvećuje radove filmašima i glazbenicima koji su ga inspirirali ( Godard , Dreyer, Hawks, Billie Holiday, itd..). Izložba tematski obrađuje pet cjelina: - kolaži: relikvije iz svakodnevnog

svijeće u glumičinom vrtu, u Saint Tropezu. Godard je hodao na rukama, što je odobrovoljilo mladu zvijezdu koja je pristala tumačiti glavnu ulogu u njegovom remek-djelu

, studirao je književnost, od 1950. filmski je publicist, od 1957. do 1963, s Truffautom, Chabrolom, Rivetteom i Godardom udarna snaga časopisa »Cahiers du Cinema« u njegovim najslavnijim danima. Redatelj je na početku brojnih

rubikona iznad kojeg događaj nije više događaj več mitska pripovijest koja pokreće reakciju. Filmski redatelj Godard govorio je o pročišćenoj propagandi u kojoj caruje komentar na događaj koji se transformirao u univerzalni vizualni

De Sice, ali slavu mu donosi uloga u prvijencu novog vala Do posljednjeg daha, tada još slabije poznatog Jean-Luca Godarda . 1960 - ih okreće se glumi u komercijalnim filmovima, većinom avanturističkim komedijama kao Čovjek iz Rija i Čovjek