/ a sam što sam pagan / ka (Proud to be Pagan), po načelu obrnutog diskursa (reverse discourse), kako bi to opisao Michel Foucault (1926. - 1984.).
do posvemašnje kontrole kretanja po uzoru na najgore biopolitičke scenarije kakve je mogao zamisliti samo Michel Foucault onda je to u svijetu nakon 11. rujna. Jer koje su najveće prijetnje današnjem neoliberalnom poretku? Fleksibilnost i
idealizira znanost, a osobito antropologiju kao disciplinu. Unatoč svojoj mehanički ponavljanoj kritici Foucaulta i izrugivanju mainstream znanstvenika kao ljudi koji o sebi vole razmišljati kao o politički radikalnima iako je sve
, antropološkim, sociološkim i književnim spoznajama i iskustvom. Foucault je rekao da je jedan od najvažnijih pisaca svoga stoljeća. On je autor raznovrsnog opusa, romana, poezije, eseja.
ponuđena u samom Delanyjevu tekstu kojim bismo shvatili ono što nam on predlaže. (To je nešto prema čemu je ukazivao Foucault u kasnom razdoblju, sa svojim idejama o tijelima i užicima koji zamjenjuju transgresivnu logiku seksualnosti. No,
transgresivnu logiku seksualnosti. No, mislim da nas Delany upućuje mnogo više u tom smjeru nego što je to činio Foucault .) Delany raskida s utopijom, idejom iz šezdesetih o seksu kao iskupljujućem, ali također raskida, mislim, čak i s
raspravama. I on jednostavno izostavlja iz svog izvještaja načine kojima su Deleuze i Guattari, a jednako tako i Foucault , duboko zaokupljeni tim pitanjima. Marksisti i žižekovci vjerojatno bi tvrdili da su DeLandini propusti u tom smislu
laži, istina je uvijek neutemeljena, ona nije propozicijska, nego je izvedbena. Kao Iranska revolucija za Foucaulta , dogodi se nešto što se pukim zbrojem datih činilaca nikako ne može dogoditi. Pandan beskonačnoj višestrukosti
filozofije. Povezujući analizu totalitarizma kod Hannah Arendt i biopolitičku teoriju društva kod Michela Foucaulta , Giorgio Agamben tom studijom pokazuje kako se kroz čitavu povijest zapadnog političkog ustrojstva provlači dosada
oblikuje javne debate o globalnom političkom poretku. Taj vodeći mislioc biopolitičke teorije na tragu Michela Foucaulta studijom Homo sacer: Suvremena moć i goli život godine 1995. godine prouzrokovao je potres u suvremenoj političkoj
govoriti o fotografijama, one me privlače kao iskustva. O razinama iskustva zaustavljenih u njima pisao je Micheal Foucault upozoravajući pri tome na činjenicu da one klize prema bih komu tko ih gleda potičući pri tome užitke, strepnje, načine
ostavštinom edwarda o. wilsona, helmuta willkea, klausa von beymea, parsonsa, luhmanna, carla schmidta,, foucaulta , johna lelanda, noama chomskog, graham greena ili edwarda albeena i td, PA TRUJETE GENERIRANJE KAPITALIZMA I NA TAJ
Marka Aurelija, Augustina, Tome Akvinskoga, potom Kanta, Schellinga, Hegela i Marxa, sve do Simone de Beauvoir, Foucaulta , Habermasa, Derride, Rortyja i mnogih drugih), nabrajaju razlozi zašto bi se neko njihovo djelo čitalo, a da za to ne
, Wittgensteina, Schelera, Holderlina, Heideggera, Nietzschea i druge. Foucaultu , najuzvišeniju knjigu našeg vremena. Knjiga se, veli Foucault, bavi upravo onim o čemu bismo morali misliti, onim što
i druge. Foucault , bavi upravo onim o čemu bismo morali misliti, onim što nas već stoljećima konstituira i dominira nama, dakle