ulaza u osnovnu školu, okićen veliki bor. Oko njega su se u nedjelju 4. prosinca, na blagdan sv. Barbare, okupili brojni Gračanci - uz kratki prigodni program i adventski sajam. Ideja je to gđe. Dubravke Štrković koja je odradila najveći dio posla,

i Udruga Gračani. Svak je dao nešto od sebe, od onoga što radi i što voli i uz malo truda napravilo se nešto lijepo: Gračanci za Gračane. Svi smo otišli zadovoljnih lica. Naravno da se sve to može napraviti kvalitetnije, ali za prvi puta ispalo

imali devetnicu u kojoj su sudjelovali bivši gračanski župnici i kapelani te svećenici iz susjednih župa kojima su Gračanci nekada pripadali. Svaki je dan gostovao drugi zbor, a na blagdan sv. Mihaela Gradski zbor Franjo pl. Lučić u crkvi je

, malonogometni turnir na igralištu kod Pučke škole, pučka veselica kod doma HSPD Podgorac te vatromet. Brojni Gračanci i njihovi gosti zasigurno će dugo pamtiti ovo Miholje koje je stoljećima središnji gračanski događaj.

, što zbog troška, što zbog poslova. Gračanci pripajaju župi Sv. Franje Ksaverskog. U njihovoj pratnji bilo je petoro trećoredaca sa Ksavera.

mladima te novim stanovnicima Gračana približiti smisao našeg hodočašća. Želimo da novi stanovnici postanu pravi Gračanci , a to je najlakše postići hodočašćem i aktivnim sudjelovanjem u životu župe.

broj 21, na relaciji Mihaljevac Tunel Gračanci još uvijek govore da tramvaj vozi do tunela)

krasna kapelica s čvrstim temeljima, zelenim otokom za cvijeće koji ujedno služi i kao zaštita od nepažljivih vozača. Gračanci su pomagali na koji su god način mogli i znali. Radilo se i dugo u noć Nova je kapelica blagoslovljena 4. listopada 1981.

bila je novačena u domobranske postrojbe, dok ih se desetak dragovoljno prijavilo u Ustašku vojnicu. Sigurnost i mir Gračanci su imali zahvaliti i blizini Vile Rebar koja se nalazila na rubu Gračana, a u kojoj je često, osobito kako se rat primicao

i pripadnike KNOJ-a koji su navraćali kako bi vršili neku osobnu osvetu i smaknuća. Drugi je razlog bio taj što su Gračanci tokom cijelog rata ostali lojalni hrvatskoj državi. Broj Gračanaca u hrvatskim oružanim snagama i odličan odnos s

su time prkosili komunističkoj vlasti. Kada je, međutim, milicija razbila raspelo u blizini grobnice na Lonjščini, Gračanci su shvatili da situacija postaje ozbiljna. Obilježavanje stratišta započelo je tek stvaranjem slobodne Republike

projekt se nastavio. Božo Banić, stanovnik Gračana, snimio je film Sjene djetinjstva u kojem govore živući Gračanci , svjedoci tragičnih događaja, a povijesni osvrt daje moja malenkost. Film je prikazan večer uoči svečane procesije i

nam vladajuće strukture u državi neće ići na ruku, no ono što nas hrabri je da u projektu velikom većinom sudjeluju mladi Gračanci , čiji su djedovi i bake svjedoci tragičnih događaja. Iako su komunisti mislili da će naši preci pognuti glave i

preživjeli mučenje bili bi vezani po troje telefonskom žicom i u kolonama odvođeni u šumu gdje su bili ubijeni. Sve su to Gračanci znali i sa strahom promatrali iz svojih kuća. Međutim nikome nisu mogli pomoći. Svako jutro dvorište je bilo prazno, a

žicom na rub usjeka, oni su ih ubijali i leševi su padali u rupu jedni preko drugih. Kad su partizani napunili jamu Gračanci su je morali zatrpati. Stariji Gračanci navode da je ovdje pogubljeno i zakopano oko 800 hrvatskih vojnika i civila,