slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "inkulturira".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
običaje i obrede. Glagoljaško pjevanje u Radovinu je jednako folklornom izričaju. A što je bolje nego kad se evanđelje inkulturira , ne na nametnuti, strani način, nego kad to osjećaš kao svoje. U Radovinu je glagoljaško pjevanje živo, bogato, izvode
odmalena komunicira sa svojim roditeljima, razvija kognitivne sposobnosti, komunicira u punoj mjeri s okolinom i inkulturira se u svijet čujućih i svijet gluhih.
, u konkretne stvarnosti koje tvore čovjekovu egzistenciju, Marulić unosi Kristovu Radosnu vijest, tj. on svjesno inkulturira evanđelje.
". Put ljepote. A ljepota je kraljevski put što vodi Bogu ". Osim toga kroz umjetnost se Evanđelje nekako najbezbolnije inkulturira u pojedine kulture.
putem njezina pretvaranja u grčke filozofije. Istina je da se radilo o velikoj napasti da se preoblikuje, umjesto inkulturira , u jednu novu kulturu, i da ona na taj način izgubi identitet poruke evanđelja.
vjera može i što još uvijek postiže u onom segmentu u kojem ona postaje tradicijom, dijelom kulture. Jer vjera koja se ne inkulturira nije postigla one svoje učinke koji su joj naravni i primjereni. Vjera koja ne stvara kulturu, pa i vjera koja ne stvara
je biti kao u Europi. TV i drugi mediji oponašaju sve što se događa u Europi, što vodi do gubitka zvanja. Kršćanstvo se inkulturira u Africi, što se očituje posebno u liturgiji koja traje po dva, tri, četiri, pet sati. Za njih je to normalno jer smatraju
kad je otvorena, zna prihvaćati i razlučivati. Slaba je vjera pak plašljiva i sve tumači doslovno, tako se teško inkulturira i ostaje u zatvorena.
u isto vrijeme i u jednakoj mjeri uzima u obzir društveno-povijesni trenutak u koji se, zajedno sa cjelokupnom Crkvom, inkulturira , prilagođujuće se svom suvremeniku i društvu u cjelini, a da ne prestaje biti znakom spasenja, kako u Crkvi tako i u
«. Crkva nije mitsko tijelo nacije, nego mistično tijelo Kristovo, ističe Marasović (nav. dj., str. 308 - 309). Ona se inkulturira i živi u naciji, ali ona je iznad nacije i u njoj mora živjeti Krist.