i jednu bezličnu Silu, Duha Svetog Bog Otac nije sveprisutan kao biće, lice, osoba, persona, ipostas : jer nijedno biće ne može biti svugde prisutno . Sveprisutna može biti samo sila, polje, zračenje

sustine, a licna zbog toga da bi okarakterisala svojstva Ipostasi . Imena Otac i Sin su licna za svaku Ipostas , dok su imena Bog i Gospod zajednicka . Prema tome, kad je pomenuo opste ime, JEDAN Bog, apostol

jeziku prevodi kao ipostas . Dolazi iz grčkog jezika, a na hrvatski jezik je ne mogu prevesti sada . Ipostas je riječ koja se odnosi na nešto više od onoga što većina ljudi smatra pod osoba . Jer, što smatrate

Sina, to Sin ne može biti načelo i uzrok . Filioque u stvari razdvaja Očevu Ipostas na dva dela, ili Ipostas Sina čini delom Očeve Ipostasi . Učenjem o Filioque Sveti Duh je dva puta odmaknut od Oca, i otuda

Ipostas Očeva ne uključuje Sina, to Sin ne može biti načelo i uzrok . Filioque u stvari razdvaja Očevu Ipostas na dva dela, ili Ipostas Sina čini delom Očeve Ipostasi . Učenjem o Filioque Sveti Duh je dva puta

tj. Onaj koji iz ljubavi slobodno rađa Sina i ishodi Duha . Tako Bog kao ličnost ( προσωπον ), kao ipostas Očeva, čini jednu božansku suštinu da bude ono što jeste : jedan Bog . Ova činjenica je od izuzetnog

nedeljivo.Ipostas Oca, ili bolje Otac je načelo božanstva i On rađa Sina i ishodi Sv. Duha . Međutim, ime Otac je ipostas , ličnost ili bolje rečeno način postojanja božanske prirode, a to znači da ako je Bog " Otac " onda

iz samog dodatka . Ako bi imenovanje Bog pripadalo samo Ocu i ako ne bi moglo da nam ukazuje na drugu Ipostas , osim jedne, nerođene i prve Ipostasi za koju bi onda bilo sopstveno i karakteristicno, onda bi

u svetom Siluanu je otkrio ono što se naziva « ipostasnim principom » . Kada čovekovo biće postane ipostas tj. postane sposobno da svojom ljubavlju i molitvom Bogu zagrli i celu tvorevinu, te da govori licem

Otaca, prvenstveno Vasilija Velikog . Evo te postavke i stava : Suština nikad ne postoji gola, tj. bez ipostasi , bez načina postojanja - τροπον υπαρξεωζ . Prema tome, suština Božja je biće Božje samo zato što

oslobođenog svih identifikacija . To određenje čovjeka spram Transcendencije očituje kroz izgradnju ipostasa , u stvari osobnosti kakva ona jest u stvari . To se vidi kroz djela te osobe, koliko tko živi objavljene

da je cijelo čovječanstvo jedna osoba s mnogo lica ( srpski termin kaže da je " čovek jedan s mnoštvo ipostasi " - arh . Sofronije ), odnosno doživjeti Život Crkve u kojoj je Krist glava a mi smo udovi No kad

Pošto je Otac načelo i uzrok ne zbog prirode Božanstva, nego zbog svog ipostasnog svojstva, i pošto Ipostas Očeva ne uključuje Sina, to Sin ne može biti načelo i uzrok . Filioque u stvari razdvaja Očevu Ipostas

Božija osnovana je i utemljena na Sveti Trojičin dan, kada nam se otkrila u vidu ognjenih jezika treća Ipostas , treće Lice Presvete Trojice . Sila Duha Svetoga je ona koju su primili Sv. Apostoli, koji duhom

rekli smo da se On vječno ' ' rađa ' ' ( pošto smo Ga označili kao Sina ) od Oca . Treća Ličnost ( ipostas ) Svete Trojice je Duh Sveti ( koji je tako nazvan od Hrista jer djeluje duhovno na čovjeka, djeluje

epikleze u evharistijskoj Liturgiji posmatra se u sklopu doktrine o Trojici, posebno sa ikonomijom ipostasi Svete Trojice . Po Svetom Grigoriju Čudotvorcu, svako osvećujuće delanje polazi od Oca, prolazi kroz

na onaj od Oca i na onaj od Sina . U Svetoj Trojici, sjedinjenoj nerazdeljivim jedinstvom, sve tri Ipostasi su neprikosnovene, ali ako se Sinovstvo doda ishođenju Duha, Sinovstvo je povređeno i ipostasna svojstva

jedan Bog i ontološko načelo ili uzrok ličnog trojičnog života Boga ne čini jedna suština Božja nego ipostas ( υποστασιζ ), to jest ličnost ( προσωπον ) Oca . Jedan Bog nije jedna suština, nego jedan Otac,

energije nestvorene DRUGI UTJESITELJ NIJE SILA VEC LICNOST.TAKODJE KADA KAZE ON CE VAS NAUCITI SVEMU TO JE IPOSTAS " ON " A NE OBICNA SILA BEZ LICA Jer i Hristos je skriven kao Jedinorodni sin u st. zavjetu, nije

suština Trojice Priroda ili jestestvo ( φυσις ) jeste stvarnost koja konstituiše jedno biće Lice ili ipostas ( υποστασις ) jeste subjekat koji poseduje i individualno prima tu prirodu Pročitaj tekst koji sam

treba da postoji Sin i Sv. Duh.Sveti Oci su govorili o " ipostasi ", da je to način života, i da je ipostas Oca, odnosno način postojanja, uzrok, osnova postojanja, nestvorenoj Božijoj prirodi ( u tome se

Trojice " ili " četvrta ipostas ", ili da " Sin i Majka predstavljaju otkrivenje Oca kroz Drugu i Treću ipostas ", da je Djeva Marija " stvorenje, ali već i ne ( samo ) stvorenje " - jesu plod krivoumlja, koje

ljudsku prirodu . Takođe i sva domišljanja da je Majka Božja " dopuna Svete Trojice " ili " četvrta ipostas ", ili da " Sin i Majka predstavljaju otkrivenje Oca kroz Drugu i Treću ipostas ", da je Djeva Marija

zamišljati ne kao tri dela jedne celine nego kao nerazlučno sapostojanje triju bestelesnih Savršenih.Tri su Ipostasi potpuno savršene, ali je Trojica jedna i nerazdeljiva ; sjedinjuje se nesliveno ( άσυγχΰτως ), a

sjedinjenja sa Logosom ; Njega istoga koji ima Jednu složenu Ipostas, dve prirode i energije, koja Ipostas čuva ovo ( dvoje ) iz čega je i u čemu je On Isti, Jedan Isus Hristos, Bog naš, Koji ima i dve prirodne

Božanstva ili čovečanstva usled celovitog sjedinjenja sa Logosom ; Njega istoga koji ima Jednu složenu Ipostas , dve prirode i energije, koja Ipostas čuva ovo ( dvoje ) iz čega je i u čemu je On Isti, Jedan Isus

krštenje za otpuštenje grehova . Čekam vaskrsenje mrtvih, i život budućeg veka . Još ispovedam jednu Ipostas Očovečenoga Logosa i verujem i propovedam da je Jedan i Isti Hristos, u dvema - po očovečenju - i

sili i energiji, koja je zajednička Ocu i Sinu i Svetome Duhu . Jer svakome od Njih sopstvena je Svoja Ipostas i ono što se na nju odnosi, a zajednička Im je ne samo nadsuštastvena i nepristupna, pošto js iznad

predadoše sveti Sim vol, te ih stavljamo uporedo sa Judom " Mislim da se morate upoznati sa pojmovima " ipostas ", " prosopon, " usia ", njihovom istorijom, pređašnjim značenjima ( u filosofiji ) i njihovom

označava osobenost svakog Lica ( το ιδιάζον ) . Ipostasne razlike u Trojičnom Božanstvu, koje svaku Ipostas karakterišu kao apsolutnu u najsavršenijem smislu, ni u kom pogledu ne remete, niti dele, niti rasparčavaju

Sina, ishođenje Duha Svetoga.U Trojičnom Božanstvu zajedničko ( το κοινόν ) je suština ( ουσία ), a ipostas ( način postojanja ) označava osobenost svakog Lica ( το ιδιάζον ) . Ipostasne razlike u Trojičnom

nestvorenoj Božijoj prirodi ( u tome se razlikujemo RKC i mi ), u kontekstu objašnjenja tajne Sv. Trojice . Ipostas ( Ličnost ) je specifičan " način postojanja ", gde nema i ne može biti jednog bez drugog i trećeg