slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "ipostasi".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
odredio o kome govori, bilo je neophodno da doda : Otac . Time je pokazao da govori o prvoj i nerođenoj Ipostasi , jer imenovanje Bog ne bi moglo da ukaze upravo na Nju, posto je ono zajednicko i za Oca i za Sina
načelo i uzrok . Filioque u stvari razdvaja Očevu Ipostas na dva dela, ili Ipostas Sina čini delom Očeve Ipostasi . Učenjem o Filioque Sveti Duh je dva puta odmaknut od Oca, i otuda ima mnogo niži rang nego Sin .
Trojice, zato što je ontološko načelo Božje Otac . Lično postojanje Boga ( Otac ), sačinjava, čini ipostasi , Njegovu suštinu . Biće Božje se poistovećuje sa licem, ličnošću προσωπον . To što Bog postoji zbog
pripadalo samo Ocu i ako ne bi moglo da nam ukazuje na drugu Ipostas, osim jedne, nerođene i prve Ipostasi za koju bi onda bilo sopstveno i karakteristicno, onda bi suvisno bilo dodavanje reci Otac . U tom
Otaca, prvenstveno Vasilija Velikog . Evo te postavke i stava : Suština nikad ne postoji gola, tj. bez ipostasi , bez načina postojanja - τροπον υπαρξεωζ . Prema tome, suština Božja je biće Božje samo zato što
i energija . Tako ispovedam Jednog Svemogućeg Boga u jednom Božanstvu, jer niti od savršenih Triju Ipostasi biva neka složenost, niti se Bog, zato što ima n poseduje prirodnu moć i silu i energiju i blagodat
je Sin Božiji i On nam je objasnio da je on postojao prije vjekova, vječno, kao jedna od Ličnosti ( ipostasi ) Svete Trojice . Zbog toga što je On Sin Božiji, mi smo tu ličnost nazvali ' ' Sin ( Božiji ) ' '
da je cijelo čovječanstvo jedna osoba s mnogo lica ( srpski termin kaže da je " čovek jedan s mnoštvo ipostasi " - arh . Sofronije ), odnosno doživjeti Život Crkve u kojoj je Krist glava a mi smo udovi No kad
jednosuštnog s Njim, Duha Svetoga koji od Oca ishodi, koji je jednosuštan sa Ocem i Sinom . Ova tri Lica ( Ipostasi ) u jednom suštastvu nazivamo Presvetom Trojicom, Koja se uvek dostojno poštuje, proslavlja i slavi
toliko u količini ( mada je ta količina morala biti ogromna ) nego u kvaliteti njegove patnje BOZIJE IPOSTASI i slicno, pa ces naci odgovor jeste / nije Bog Čovjek prošapće " Javi mi se, Isuse " ... i ptica
epikleze u evharistijskoj Liturgiji posmatra se u sklopu doktrine o Trojici, posebno sa ikonomijom ipostasi Svete Trojice . Po Svetom Grigoriju Čudotvorcu, svako osvećujuće delanje polazi od Oca, prolazi kroz
Hristovi učenici, sledbenici i pričasnici . " Jer smo postali zajedničari Hristovi, samo ako početak ipostasi naše ( = prvobitnu veru Hristobitijnu ) do kraja održimo " ( Jevr.3, 14 ) Osećao sam duboko i radosno
zbog toga, d abi ukazala na nerazlicitost sustine, a licna zbog toga da bi okarakterisala svojstva Ipostasi . Imena Otac i Sin su licna za svaku Ipostas, dok su imena Bog i Gospod zajednicka . Prema tome,
na onaj od Oca i na onaj od Sina . U Svetoj Trojici, sjedinjenoj nerazdeljivim jedinstvom, sve tri Ipostasi su neprikosnovene, ali ako se Sinovstvo doda ishođenju Duha, Sinovstvo je povređeno i ipostasna svojstva
jednobitna sa Ocem, ali On i Otac iako su po sustini jedno - kao sto rece : " Ja i Otac jedno smo " - po ipostasi Oni su dve duhovne Licnosti . Prema tome, razgovor Oca i Sina nije nista neobicno i nemoguce . Zasto
njega proistekli saveliјanci, uče da јe јedan isti Otac, i Sin, i Duh Sveti, tako što јe u јednoј ipostasi tri imenovanja, ili kao u čovekovom telu, i duša, i duh . Oca možemo nazvati kao telo, a dušom
Duha . Drugim rečima, da bi postojao Bog Otac treba da postoji Sin i Sv. Duh.Sveti Oci su govorili o " ipostasi ", da je to način života, i da je ipostas Oca, odnosno način postojanja, uzrok, osnova postojanja
zamišljati ne kao tri dela jedne celine nego kao nerazlučno sapostojanje triju bestelesnih Savršenih.Tri su Ipostasi potpuno savršene, ali je Trojica jedna i nerazdeljiva ; sjedinjuje se nesliveno ( άσυγχΰτως ), a
i Surug Majka, Kći i Nevesta ( svake duše ), ali to ne treba mešati sa Trojedinstvom dveju Osoba, Ipostasi , i jedne Sile Praksej, Noet, Veron i Beril, kao prestavnici modalističkog monarhijanizma učili
svetim Anđelima i ljudima, ne gubeći pritom Svoju prostotu niti zbog deljivosti i razlikovanja Triju Ipostasi , niti zbog deljivosti i raznovrsnosti sila i energija . Tako ispovedam Jednog Svemogućeg Boga u jednom