izdavač i galerist (Palais Jalta). Donosimo i Martekov tekst "Moj prijatelj, art frend Željko Jerman ":" Jedan od Jermanovih stvaralačkih ciklusa zvao se: Ostavljam trag. Bilo na fotopapiru bilo u betonu ili drugačije, Jerman je ostavio trag

, individualca koja uvjetno rečeno skraćuje zemaljski boravak. Na žalost počinje i tuga svih onih koji su se hranili Jermanovom umjetničkom hrabrošću i poštenjem nadasve u pristupu enigmi: laž je u istini, istina je i u laži. A to je posao za

mjesec bio je upečatljiva priča o čovjeku koji je vlastiti život, također, preobražavao u umjetničku zbilju. Možda su Jermanovom rukom snimljeni materijali išli u prilog istodobno suptilnog i surovog filmskog dnevnika. Čini se da je bizarni

na način kao što su to dvojica njezinih članova (Željko Jerman i Vlado Martek) izveli na njegovu pogrebu. Podsjećam na Jermanovu rekapitulaciju nevidljive akcije na Krležinu pogrebu, kada se uz legitimiranje i zastarjelu člansku iskaznicu

te pokazao kroz vlastitu praksu koliko se isplati biti beskompromisan i svoj. Moji su radovi oduvijek imali miris Jermanovog senzibiliteta, a sada kroz ovaj performans želim podsjetiti na važnost njegovog utjecaja. Jerman je uvijek

svijet tantre koju kroz naše druženje nismo uspjeli ostvariti jer živjeli smo burno, ali isplatilo se. Alkohol, Jermanov saveznik, napravio je svoje. Bila sam jedna od njegovih družica, ljubavnica, njegova umjetnica učenica, bila sam

razvoja transplantacijske i regenerativne medicine. Jermanov umjetnički svijet u odnosu na sam život biva načelno apsolutno inkluzivan, stalno riskirajući granicu, vlastiti

dalja od drugih, ali nudi razinu na kojoj se je moguće postaviti prema radovima objedinjenim na aktualnoj, posthumnoj Jermanovoj izložbi pod nazivom Introspektiva. Izložbu, inače iznimno domišljato i pažljivo postavljenu, čine tri ciklusa

i pažljivo postavljenu, čine tri ciklusa radova. Premda medijski polivalenti, moguće ih je, naime, čitati kao Jermanov osobni obračun s kontingencijama vlastitog života, ali i vlastitih umjetničkih izbora i postupaka. Taj obračun ne

umjetni č ke intervencije Jermanovu radu: interveniranje kiselinom i drugim reaktivnim sredstvima na fotoosjetljivom papiru, odnosno tehniku čiji je

promatrati, mogli bi se odrediti kao enformelu bliska apstrakcija, da je posrijedi puko pitanje stila. Međutim, Jermanov odabir nije stilski i estetski, nego egzistencijalni i konceptualni: tome u prilog govore duhoviti ali neobvezujući

kontingentne baštine ostaje na razini krivog spoja; ali baš zato jer tolerira visoku razinu slučajnosti, Jermanov umjetnički svijet u odnosu na sam život biva načelno apsolutno inkluzivan, stalno riskirajući granicu, vlastiti

) odnosno obratno. Ciklus nazvan Trilogija o Marti čine tri filma: prvi, Martine instalacije, u biti je zasnovan na Jermanovim ranijim radovima u kojima se obračunao s predmetnim inventarom majčine svakodnevice: nakon što je rekonstruirao

relacija: mrtvi ptići pred vratima koincidiraju s majčinom smrću, kičasta slika jedrenjaka iz majčine ostavštine s Jermanovom praktičnom brodicom, križno prozorsko okno s glavnim raspelom na zagrebačkom Mirogoju; naposljetku, posljedica

okno s glavnim raspelom na zagrebačkom Mirogoju; naposljetku, posljedica koju je događaj majčine smrti imao po Jermanovu svakodnevicu, predstavljena je kroz niz efemernih, nedramatičnih, nerijetko ironičnih radnji: paljenje