ljubavi prolio za spasenje svijeta; o krvi koja je na Posljednjoj večeri postala "tajnom vjere" te u euharistijskom kaležu izvorom Božje dobrote svakom čovjeku. Slika izražava toplinu i nježnost, pristupačnost i otvorenost, skrovitost i

Božju ljubav, koja je postala čovjekom, koja je prisutna za nas u Djevici Mariji, u Isusu Kristu i u euharistijskom kaležu . Ali, slika ne želi samo prikazivati tajnu vjere, nego istovremeno i pozvati. Pogled Majke i gesta njezine desne ruke,

trebalo sačuvati ono najnužnije: određeno misno ruho, plašt pri izlaganju Svetotajstva u pokaznici, prekrivač na kaležu , veo na ciboriju, možda i zavjesa na vratima svetohraništa, zašto ne i bijeli prekrivač na mjestu gdje se vjernici

Gospodin se izravno obraca Jakovu i Ivanu pozivajuci ih s ljubavlju na život pregaranja i žrtve, na sudjelovanje u kaležu njegovih muka. Ako se tome budu velikodušno odazvali, postat ce dionici i njegove pobjede i slave u kraljevstvu

bogoslužja, svećeniku koji je sumnjajući u istinitost riječi Pretvorbe "Ovo je tijelo moje" i "Ovo je moja krv...." u kaležu je nakon lomljenja hostije na tri dijela potekla prava krv. Zaprepašten i silno preplašen, svećenik je brzo završio

pretvorba, kad bude podizanje Isusovog tijela i krvi. Isuse tu si, to je tvoje predrago tijelo, tvoja prolivena krv u kaležu kojoj se klanjamo i koju prihvaćamo s vjerom i poštovanjem. Tada postajemo dionici Isusove muke na križu, kalvarije,

hrana da ga možemo blagovati i osjetiti da je Isus s nama. Opet, živi Isus prisutan, oči vide kruh u liku hostije, vino u kaležu , a vjerujemo da je to tajna njegove neizrecive prisutnosti. Prije tjedan dana cijela Hrvatska je slavila jedan sveti

u Ludbregu gdje se prije 600 godina dogodilo čudo kako nam govori zagarantirana predaja i ispitani svjedoci, da se u kaležu po nekom trenutku svećenikove sumnje, zaista u kaležu umjesto materije vina pojavila krv, prava krv koju je svećenik

nam govori zagarantirana predaja i ispitani svjedoci, da se u kaležu po nekom trenutku svećenikove sumnje, zaista u kaležu umjesto materije vina pojavila krv, prava krv koju je svećenik uplašen sakrio da bi otkrio tu tajnu kad mu se savjest

u kalež, a nosio ju je papa. Nakon toga uslijedilo je klanjanje. Srednji je vijek, u specifičnome simbolizmu, u kaležu promatrao Kristov grob. Obred pod imenom ' denudatio altaris ' bilo je jednostavno skidanje oltarnika nakon

je tijekom Svete Mise u ludbreškoj crkvi svećenik posumnjao u istinitost pretvorbe vina u Krv Kristovu. U njegovom kaležu tada se vino zaista pretvorilo u krv. Tek na samrti svećenik je to priznao i od tada, već 6 stoljeća, u Ludbreg hodočaste

: produhovljena čovještva i božanske istine koja prebiva u njima. Sjede za istim stolom, usmjereni su prema istom kaležu . Glave su im nagnute jedna prema drugoj, kao da žele podijeliti zajedničku tajnu uzajamne ljubavi pune nježnosti i

7. Voda koja se dodaje vinu kaležu dodaju vodu [ kan. 9 ], jer se vjeruje da je tako učinio Krist Gospodin, a i zbog toga jer je iz njegovog boka s krvlju

kanona i riječi pretvorbe; ili da se mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku; ili da se voda ne smije dodavati vinu u kaležu koji se prinosi zbog toga jer je to protiv Kristove ustanove, neka bude kažnjen anatemom [ usp. Pogl. 5., Pogl. 7. ].

na prošlogodišnju proslavu 600. obljetnice čudesnoga događaja u Ludbregu kada je tijekom euharistije svećenik u kaležu ugledao pravu krv, koja se do dana današnjega čuva u ampuli kao relikvija...