i ministrante od kojih se 30 okuplja subotom na susretu molitve, učenja o liturgiji, svecima, i na kraju na stolnom tenisu. Križari su osnovani g. 1930, baštine tradiciju Hrvatskoga orlovskog saveza osnovanog 1923; zabranjivala ih je Karađorđevićeva i komunistička diktatura. Devedesetih se bude, no trebala bi organiziranija središnjica križara, kaže đakon, dodavši da su nekad bili jaki i prošireni jer su nikli iz hrvatskoga bića, baze naroda, ondašnjih potreba i okolnosti. » Bog

pa do Triglava, i ostao je u lijepoj uspomeni na svakoj od zaraćenih strana. Može li se Jugoslavija obnoviti i treba li ju nanovo sastavljati? Niti može, niti mora, jer se pokazala neuspješnom i kao kraljevina, i kao republika. Dapače, i Karađorđevićeva i Titova država potonule su na istim pitanjima: nacionalnim i vjerskim. Dominacija srpske buržoazije u prvoj Jugoslaviji i vjerske neslobode u socijalističkom razdoblju izražene u prvim godinama nakon rata, potkopale su temelje

provokativno - ciničkih, i antihrvatski sročenih sofizama, od kojih bi se mogao složiti podeblji zbornik. Doista je teško odgovoriti koja je od balkanskih asocijacija u posljednjih 100 god. za Hrvatsku bila bolja. Da li ona prva Karađorđevićeva Kraljevina SHS koja je ubijala hrvatske zastupnike u Beogradu i svim ne-Srbima diktirala diktaturu. Ili možda ona druga komunistička Jugoslavija koja je na tisuće Hrvata poubijala i pozatvarala služeći se srpskim kadrom postavljenim

naših kuna, jednostavnim odvajanjem lokalnih i europskih izbora? Usput, veseli imati studente koji politički zrelo razmišljaju o svakodnevici. Ćirilica nije samo pismo, a dvojezičnost nije samo kulturna baština. Pa za vrijeme Karađorđevićeve Jugoslavije se u pol Zagreba gimnazijska nastava odvijala samo na ćirilici. S druge strane, ako malo bolje razmotrimo kako se dalmatinski gradonačelnici u talijanskom egzilu vesele skorašnjem ulasku Hravtske u EU, vrlo brzo će biti i

rat započeo je mjesec dana poslije zbog spora Srbije i Bugarske oko Makedonije. Na taj način, novonastale su balkanske državice, uz pomoć Velike Britanije, usporile realiziranje njemačkih strateških planova prodora na istok . Karađorđevićeva Srbija u ovim je projektima imala ključnu ulogu. Kao uostalom i u insceniranju povoda za početak Prvog svjetskog rata. A povod za počinjanje Prvog svjetskog rata je sarajevski atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franca

priprema u ljeti 1932. na sastanku u Spittalu u Austriji, na kojem su sudjelovali ustaški emigranti Ante Pavelić, Gustav Perčec i Vjekoslav Servatzy. Oni koji se izruguju da je Pavelić došao iz Italije uspostaviti NDH, ne spominju da ga je Karađorđevićeva srboslavija željela smaknuti, pa se zbog toga sklonio u emigraciju. Priprema za akciju započele su u proljeće 1932. Zatim je u noći 6. - 7. rujna 1932. napadnuta žandarmerijska stanica u Brušanima. Pred vrata žandarske postaje podmetnut

to javno izreknu, na način, "da, mi želimo obnoviti Jugoslaviju "? Zabrinjava koliko ima nepoznavanja povijesnih činjenica Jel znaš da su se Titovi komunisti 30 - ih godina zajedno sa ustaškim pokretom borili za Hrvatsku izvan ondašnje Karađorđevićeve Juge? Kako objašnjavaš činjenicu da je komunistička partija nakon rata poželjela čak i Bugarsku i Grčku ugurati u svoj Jugokondominij? Pa nije Hebrang ubijen zbog navodnog staljinizma ili prijetnje Titu kao lideru, nego kao komunist

djelo, a sud o čovjeku prepustiti Jedinom Sucu koji će nas, prema našim ( ne ) djelima u konačnici suditi. Nisu li Titovi partizani bili Hitlerovi saveznici sve dok se Ćaća jedno jutro nije probudio i shvatio da ga je Hićo izigrao? Nije li Karađorđevićeva diktatura proizvela jedinu alternativu - revolucionarnu borbu za hrvatske interese? Nije li Budak bez istrage i osude sedam njeseci bio utamničen i nije li bilo za očekivati da će radikalizirati svoje stavove? Je li doista on potpisao

njegove investicije ili veze dosad? On neće naknadno postati rođak, on je i sad rođak tim ljudima, zašto oni ne bi siromašnom rođaku pomogli, pa sada navalili svi s investicijama u ovu zemlju, upitao je Mićunović. Prema njegovu mišljenju , Karađorđevićeva se želja može realizovati samo na jedan način - stvaranjem monarhističke stranke koja bi, ako dobije dovoljno glasova, mogla u parlamentu tražiti raspisivanje referenduma o obnovi monarhije. Jedan od najstarijih članova Demokratske

istarske Hrvate i Slovence na Primorskoj ponovno dati u ruke tuđincu. To je prava istina o posljednjim danima Drugoga svjetskog rata i u prvim godinama nakon njega. Čekao se novi rat, ali su osvajači ustuknuli, jer nije ovo trula Karađorđevićeva Jugoslavija, nego nova demokratska tvorevina na čelu s Titom. U toj se situaciji našlo i tisuće mladih Splićana kad su oslobodili našu Istru, Kvarner, a također Zadar i otoke - sve je vraćeno u sastav Republike Hrvatske. Split je ponosno

integriteta. Dva dan poslije pod britancima Dušan Simović ruši vladu i odbija poštovati prethodni sporazum. Koja je bila alternativa Hrvatima 10. travnja 1941. kada saveznici nisu ni pomišljali na razbijanje Jugoslavije, a Karađorđevićeva ih je natjerala da pod svaku cijenu potraže izlaz? Prekompleksno za tako jednostavne ocjene kojima nas bombardiraju Ja sam najbliži tezi kako se u WWII sukobila hrvatska i jugoslavenska državotvorna ideja, na čiji je rasplet situacije

kamatu na kredit, nikako veća od 8 %. Zaboga tko može za godinu dana otplatiti dvije plaće? Osim toga smatram da smo došli do granice kada bi država morala uvesti moratorij na sve dugove i zaštiti građane dok traje kriza. Mogla je to napraviti karađorđevićeva Jugoslavija tridesetih godina prošlog stoljeća, zašto ne bi mogla RH sada. Pa to je dužnost države kao insitucije, prema definiciji: štititi svoje građane. Kad već pišeš onda se barem informiraj. Sve to što ti dovodiš u pitanje već je

misliti i ugradio se - tupo ili oštro, kako gdje - u Veliku Srbiju nazvanu Jugoslavijom. Bilo je to kao magija, začaranost, u nekih upravo religija, koja je imala i svoj hram, vidovdanski, i svoju liturgiju, kult Kosova i svetosavlja i Karađorđevićeva doma. Čitati danas dokumente te kobne pseudomistične histerije ( na primjer, prva godišta » Jadranske straže «, možda najogavnije svjedočanstvo te hrvatske manije » cupio dissolvi « ) djeluje emetično. Dvadeset i tri godine Hrvatska je

ruke, kad je strančarenje počelo uzimati maha. Na državotvorni odgoj i organiziranje mnogih mladih rodoljuba utjecali su bivši povratnici iz prve emigracije, prekaljeni rodoljubi koji su bili rudari u Belgiji, od kojih je zlokobna Karađorđevićeva Jugoslavija napravila ustaše, kojih ne bi ni bilo da nije bilo četnika. Ovi su se ljudi, poslije blajburške tragedije i logora u Austriji i Italiji, nastanili u Francuskoj: Josip Mamić, Mile Barišić, Ilija Bagarić, Josip Krzelj, Mate