1654. godine u zapisu ' ' Mémorial ' ' svoj život stavlja u službu svjedočenja vjere. Napušta kartezijansku apstrakciju i opredjeljuje se za Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva a ne za Boga filozofa i

nosivog i nošenog i načini prenošenja tereta prema tlu koji se matematički analiziraju kroz kartezijansku geometriju. No idealni načini prenošenja fizikalnih sila ovise o materijalima i načinima

događaji reakcije u našem životu svojevrsna posljedica toga karaktera... Tu imamo klasičnu kartezijansku podjelu ili dvojnost na događaje koji su nešto "vanjsko ", te psihu ili karakter kao nešto

dok se nije pojavio Jacques Lacan, koji je iznio ideju da je "ja" izmišljotina, što podriva kartezijansku i fenomenološku potragu za sigurnošću ukorijenjenom u temeljnom "ja ". A onda propadne čitava

otkriće objavio je Theodor Ebert, profesor sa Sveučilišta u Erlangenu i veliki stručnjak za kartezijansku misao, u svojoj knjizi koju je objavio nakon mnogo godina istraživanja i pregledavanja arhiva

kolegij i potom godinu dana službovao na varaždinskoj gimnaziji. Zastupao je Descartesovu ( kartezijansku ) hipotezu o euharistijskim akcidentima što se tada smatralo heretičnim. (>)

, tehnikama i vrijednostima prošlosti, te istražiti kako suvremena umjetnost propituje kartezijansku dualnost duha i tijela.

'. Opisi izvođenja vježbe čine se uvijek strogo znanstvenom terminologijom - kako bi navukli kartezijansku aureolu, kako bi im se pristupilo dogmatski; segmentirano, detaljistički - da bi se pazilo na

u nabrojenim slikama Vaništa predstavlja na najbolji mogući naćin svoje ključne osobine: kartezijansku ozbiljnost, njemu svojstveni likovni i duhovni senzibilitet i profinjenost, nikad

da sebe sama i sve drugo stavlja u pitanje samoostvaruje se radikalnošču koja prekoračuje kartezijansku dvojbu ranjenoga cogita. Interpretiranjem čitanjem, pisanjem, prevočenjem subjekt se

Rilkeove unutarnjosti koja je kao unutarnjost i nevdljivost prostora srca alternativa za kartezijansku unutarnjost računajućega predstavljanja koji vlada novim vijekom. Heideggeru je stalo do

napisano, ali to je još uvijek povijseni sterotip koji dominantnio vrijedi za linearnu kartezijansku Europsku pamet kada se govori o odnosu žensko - muško

za spomenute filozofe), Pourriol polazi od njihovih središnjih pitanja: vezano uz kartezijansku doktrinu francuskoga filozofa (iz prvoga dijela knjige), Pourriol nastoji objasniti dvije

njih) - kao model organiziranja tri dominantne faze moderne zapadnjačke epistemologije, kartezijansku , bašlarovsku i suvremenu (serovsku?). Piše: "Komunikacije nose informaciju i urezuju je u