četrdeset drama, glumio u kazalištima, dobio Pulitzera, hodao s Patti Smith... Većina ga pamti kao Chucka Yeagera iz Kaufmanova filma Put u svemir, dok on ključnim filmskim iskustvom smatra rad s Terenceom Malickom, kod kojega je glumio u Nebeskim

Oscarom za najbolji scenarij, polazi od intrigantne pretpostavke, no njezina je razrada polovična i neduhovita. Kaufmanova potreba da pošto-poto priču ispriča na nekonvencionalan način i sama predstavlja veliku konvenciju, a variranje

pravila igre) bila bi tek jedan u nizu ostvarenja koja se poigravaju odnosom izmišljenog i stvarnog, međutim, Kaufmanova je nadogradnja u završnoj trećini scenarija bez presedana. On je, naime, stvarnim likovima odjednom dao izmišljeni

, New York nasuprot svoje replike u skladištu sve se to odnosi na naslov filma Charlieja Kaufmana Sinegdoha, New York. Kaufmanova drama bavi se životom kazališnog redatelja Cadena kojega glumi Phi lip Sey mour Hoffman. Nakon što ga je žena Adele (

njegov rad kažu kako uvijek donosi nešto drugačije. Riječ je o osebujnom autoru koji pomiče granice i ruši stereotipe. Kaufmanova djela, složili su se kritičari, jednako je dobro i inspirativno čitati koliko i gledati pretočene na filmsko platno.

) kaufmanova invazija otimača tijela, sfera...

glumac u ulozi komada koji netko drugi režira, da bi u posljednjoj didaskaliji došao do kraja, odnosno vlastite smrti. Kaufmanova scenaristička (a ovdje i redateljska) umijeća i ideje obično imaju dvojaku recepciju: kritika i gledatelji se dijele

je sjajna fantastična komedija Biti John Malkovich Spikea Jonzea, koja je oduševila filmaše te pokazala svu raskoš Kaufmanova spisateljskog talenta. Nakon toga su slijedili redom sjajni filmovi Human Nature Michela Gondryja, Ispovijesti

) dugo nije u pravoj kreativnoj formi, mada je njegov Mandžurijski kandidat sasvim sigurno ozbiljniji film od zadnjeg Kaufmanova uratka Zatamnjenje / Twisted. Zapravo, Mandžurijski kanidat dobar je, na trenutke i poprilično domišljat politički

nisam mogao vjerovati kako netko sa tako odličnom razradom priče kroz sat i pol, može toliko sjebati kraj... Kaufmanova pogreška ili Jonzeova, ne znam, ali kraj ne valja... Barem meni..

razlog zbog kojeg smo se upustili u ovaj projekt. Radi se o novoj viziji, a ne toliko o klasičnom remakeu. Sviđaju mi se Kaufmanova Invazija trećeg bića, Carpenterov Stvor i Cronenbergerova Muha. To su sjajni filmovi koji doprinose izvornicima,

Poitiera osvojio Oscara za glavnu mušku ulogu. Nakon što su već prije izbacili iz igre Jima Carreya jer im se Formanova i Kaufmanova slika njih samih nije previše svidjela, žrtvovan je i Washington na račun Spaceya, koji je ostvario jednu od

i još dva scenarija za redatelje debitante: Georgea Clooneyja (Ispovjedi opasnog uma, ujedno najtraumatičnija Kaufmanova suradnja) i Michela Gondryja (Ljudska priroda). Oscara za scenarij donijela mu je 2004. ponovna suradnja s Gondryjem

(najboljih doduše), Spikea Jonzea i Michela Gondrya u redateljske zvijezde. Jonze i Gondry su režirali svaki po dva Kaufmanova scenarija, Jonze (Biti John Malkovich i Adaptacija) je imao puno bolju prođu, ali je Gondry (Ljudska priroda)

, usprkos svemu, začudno pregledna i smislena, što znači: uspjela. Pravo čudo Kaufmanova života. U vrijeme snimanja filma "Biti John Malkovich" Kaufman je od producenata Jonatha na Demmea i Eda Saxona dobio