smo istovremeno ipak slobodni i odgovorni za ono što činimo ? Kao što ćemo vidjeti u ovom poglavlju kompatibilizam je vrlo razrađena filozofska teorija . Održivost kompatibilističke teze prvenstveno ovisi o tome što

mogla, ni da nije mogla odabrati kolač . Sloboda izbora tako bi bila ili besmislica ( posljedično i kompatibilizam ) ili neka vrsta temeljnoga svojstva čovjeka koje se ne može dalje analizirati . Problem je sljedeći

determinističkom postavkom . Argumenti za kompatibilizam Možemo naposljetku oblikovati i argument za kompatibilizam ili " verbalnu školjku slobodne volje " . ( J. R. Searle ) ( 31 ) Ako ljudski čini nisu uzrokovani

ne slijedi da ne postoji sloboda izbora kao kompatibilna s determinističkom postavkom . Argumenti za kompatibilizam Možemo naposljetku oblikovati i argument za kompatibilizam ili " verbalnu školjku slobodne volje "

postoji više oblika te spojivosti, najbolje je iskazati ih po svakom tipu posebno . Najčistiji je tip kompatibilizma priznavanje jednakopravnosti vjeri i znanju kao dvama izvorima ljudskoga znanja i djelovanja, dakako

ontološkog stajališta kompatibilizam nije istinit ( takvo tumačenje nam ne može dokazati slobodu volje ), kompatibilizam je koristan sa etičke strane . Zašto ? Zato što tvrdi da je osoba odgovorna za svoje postupke sve dok

Ako su radnje osobe određene, onda osoba nije kriva za ništa . Tu nam u pomoć može doći već navedeni kompatibilizam . Iako sa ontološkog stajališta kompatibilizam nije istinit ( takvo tumačenje nam ne može dokazati

stajališta bore se u stvari na susjednim poljima, a ne na istom . Komplikacija se javlja pojavom ideje kompatibilizma ( ponekad ga se naziva i slabim determinizmom ) . Kompatibilizam ( sve je determinirano, ali postoji

egzistencije vidi u vječnome životu nakon biološke smrti . Druga vrsta kompatibilizma zapravo i nije kompatibilizam jer se ili znanje nastoji nadrediti vjeri, ili se vjera nastoji nadrediti znanju . Tako se primjerice

kriva za ništa . Tu nam u pomoć može doći već navedeni kompatibilizam . Iako sa ontološkog stajališta kompatibilizam nije istinit ( takvo tumačenje nam ne može dokazati slobodu volje ), kompatibilizam je koristan sa

tomu, religija smisao ljudske egzistencije vidi u vječnome životu nakon biološke smrti . Druga vrsta kompatibilizma zapravo i nije kompatibilizam jer se ili znanje nastoji nadrediti vjeri, ili se vjera nastoji nadrediti

svijetu ( a kod religioznih i izvan svijeta, barem putem Božje providnosti ) . Stoga treba ispitati je li kompatibilizam uopće prihvatljiv . Kompatibilizam je jasno stajalište . Ako mali Ivica jede juhu jer je gladan, onda

kompatibilističke hipoteze možemo naći u djelu H. Moritza " Znanost, um i svemir " . [ 2 ] Moritz brani kompatibilizam u formulaciji komplementarnosti nužnosti i slobode, ali i analogijom s termostatom . Navodi i mišljenje

slobodni akt nema vise uzroka van samog ebe . Tj. on je ili akauzalan, ili je sam sebe uzrokovao . Kompatibilizam ima problema sa drugom opcijom koju sam predpostavlja . Kant je to opovrgnuo metaforom o rostilju :

jeste vi ili kao nešto što imate, ali nije identično vama ? [ 1 ] Od klasičnih autora koji su zastupali kompatibilizam mogu se navesti : Thomas Hobbes, John Locke, David Hume, G. E. Moore, Moritz Schlick, A. J. Ayer

svijeta, barem putem Božje providnosti ) . Stoga treba ispitati je li kompatibilizam uopće prihvatljiv . Kompatibilizam je jasno stajalište . Ako mali Ivica jede juhu jer je gladan, onda je njegov čin uzrokovan glađu (

ljudskih čina . Inkompatibilizam drži da su sloboda i determinizam nespojivi . Suprotno inkompatibilizmu je kompatibilizam ili slabi determinizam koji drži da su sloboda i determinizam spojivi . Naime, Konvencija

new ageri ne prihvaćaju reduciranje koncepta slobodne volje na ono što se smatra slobodnom voljom u kompatibilizmu . Naturalistički monizam, " iliti um i mozak nisu dva različita objekta " je sasvim drugo od tvrdnje

libertarijanizam kaže da je isto tako nespojivo baš zbog uzrokovanja iz same slobodne volje, dok kompatibilizam kaže da je spojivo . Determinizam i libertarijanizam pozitivne su strane tzv. inkompatibilizma, jer

omogućeno izostankom prisile i koja ne narušava uzročnost ( fizičku, psihološku, socijalnu itd. ), ( teza kompatibilizma ) . Dakle, kompatibilist vjeruje da postoje neki čini koji su, iako determinirani, ipak istovremeno