oblikovana po nadahnuću Duha Svetoga, a uz molitvu Časoslova i danas na pragu trećeg tisućljeća je najomiljenija i najučinkovitija molitva katoličke vjere. Krunica je snažno obilježena Marijinim duhom i njezinim srcem, a ujedno ona je kristološka molitva. Krunica je zapravo škola marijanske duhovnosti, naveo je propovjednik dodajući kako po molitvi krunice promatramo Kristov život i život Djevice Marije, poručio je prof. dr. Adalbert Rebić. Blagdan Gospe od Ružarija u

ostaje unutar granica dominantnih struja skolastičke misli, da bi svoj vrhunac i svojevrsni iskorak doživjela s bl. Ivanom Duns Scotom. Ono što će je uvijek temeljno obilježavati jest činjenica da je ona uvijek bila i ostala temeljno kristološka .

fotki s večerašnje izložbe . kristološka . Litanijsko ponavljanje Zdravo Marijo postaje zahvaljivanje i razmišljanje o Kristu, Sinu Božjemu i Marijinu, koga je anđeo navijestio tim pozdravom. Zgodno upotpunjenje. Papa ističe da od mnogih otajstava Kristova života krunica

i ljudi ( 1 Tim 2,5 ). Drugim riječima: postoji samo jedna stvarna i ispravna molitva, a to je Kristova. Krist se objavljuje kao jedincati i savršeni religiozni čovjek Božji. U tom smislu ispravna i autentična kršćanska molitva mora biti kristološka , tj. ne može postojati doli u Kristu. Drugim riječima, kršćanska molitva, od svojih najjednostavnijih do najuzvišenijih izričaja, je sudjelovanje u molitvi koju Krist u Duhu Svetome prikazuje nebeskom Ocu. Potaknut Kristovim Duhom

da je Krist jedini Gospodin i Spasitelj, da je on put, istina i život i kao takav smjerokaz ljudske povijesti, oslonac u koji se slijevaju ideali povijesti i civilizacije. Krunica, premda je po svom obliku marijanska, ona je u svojoj biti kristološka molitva, ona je sažetak cjelokupne evanđeoske poruke. U njoj odzvanja Marijin Veliča, kojim ona zahvaljuje Bogu za djelo otkupiteljskog Utjelovljenja. Molitva krunice s Marijom, u njezinoj školi, omogućuje nam da u razmatranju

civilizacije, njezina zalaska i susreta s nekim drugim narodima, kršćanstvo živjelo u dramatičnosti naglih obrata, ali i da je sve bilo gledano u svjetlu vjere. I čini se da je to danas nevažno. No, sva su kršćanska krivovjerja zapravo kristološka , a susrećemo ih i danas. Zar ne čujemo govoriti da je Isus velik i dobar čovjek, ali samo čovjek; zar ne čujemo osporavanje o njegovome postojanju; Krist koji je eventualno predmet povijesnih i socioloških istraživanja? Ovdje nije

kruničar ili kruničarka, prije svega znači biti molitelj, biti Marijin prijatelj, biti suradnik u spasenjskom djelu otkupljenja, a to uključuje najvažniju pretpostavku: vjeru ' ' kazala je na početku s. Slavka. Krunica je prije svega kristološka molitva jer je u središtu razmatranja Isus Krist. No, kako je tema predavanja bila živa krunica, s. Slavka je veći dio predavanja posvetila upravo toj tematici, obrazlažući što je to živa krunica, kada je nastala i tko je pokrenuo živu

prošnje Marija predstavila svome Sinu Isusu Kristu. Kao i u Kani Galilejskoj, Sin nije mogao odoljeti zagovoru svoje i naše majke, nego je blagoslovio sve one koji su imali povjerenja u Mariju i koji su se preko nje obratili njemu. Ta kristološka usmjerenost Marije lijepo je izražena i na liku Majke Božje Kamenitih vrata. Ona desnom rukom pridržava svoga Sina Isusa koji stoji na njezinu plaštu i u lijevoj ručici drži zlatnu kuglu. Marija moli a Isus uslišava. Marija zagovara a Isus

rođen, a Duh Sveti ishodi ". Npr. samo Otac rađa ( Sin ne rađa, Duh Sveti ne rađa ). Mi vjerujemo da ta zbiljska različitost među božanskim osobama ne razdjeljuje božansko jedinstvo Početkom 4. vijeka u Aleksandrijskoj Crkvi razvila se živa kristološka rasprava. Glavni protagonist bio je sveštenik Arije, izuzetno popularan među narodom. Prema njegovom nauku, Sin, premda savršen, bio je tek stvorenje Očevo i Ocu podređen ( subordiniran ). Tako on nije prihvaćao da bi Otac i Sin bili iste

vremenu umjesto pokajničkog čina, Vjerovanje, koje se nekada može zamijeniti i krsnim obećanjima, i molitva Oče naš. Slijedi pozdrav Gospodin s vama na kojeg narod odgovara I s duhom tvojim. Dvije su dimenzije uključene u ovo pozdravu , kristološka i ekleziološka. Premda se može čini da upućenim riječima predsjedatelj želi zajednici da Gospodin bude s njom, ove riječi zapravo konstatiraju činjenicu da je Krist prisutan, jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja

poslati svoga Sina, kako bi spasio ljudski rod. Ali to ne odgovara nauku Biblije, a ni nauku otaca. Takvo shvaćanje svijeta anđela i Božje tvorevine nije primjereno Kristovoj tajni. Pročitajmo samo proslov Ivanova evanđelja i oba kristološka hvalospjeva kojima počinju poslanice Efežanima i Kološanima. Krist je prvorođenac svih stvorova; sve je stvoreno po njemu i za njega sve na nebu i na zemlji. Sve teološke rasprave pri kojima se radi o pitanju da li bi Krist došao da nije bilo

prvenstvena kola u kojima gostuju u Istri. Prvo kod Arene u Puli a potom i u Buzetu. Prije toga, u srijedu 1. prosinca, igraju kup utakmicu u Dugom Selu . kristološka i egzegetska pitanja s kojima se kršćani i danas susreću .

stilom pisanja, kao i tematikom kojom se bave, tipični primjeri literarnih ostvarenja početnog razdoblja katoličke potridentske obnove. U njima do izražaja u prvom redu dolazi autorovo dobro poznavanje Biblije i crkvenih otaca, kao i kristološka orijentacija, u kojoj eventualno možemo gledati Glavinića kao franjevačkog teologa. No elemenata franjevačke teologije, osobito kristologije u ovim je radovima vrlo malo, dapače u tragovima. Autor u svome pristupu dogmatskim

proširiti i nastaviti po milostima koje nam želi priopćiti i plodovima što ih tim otajstvima želi u nama izvesti. Time želi da ih u nama dovrši ( sv. Ivan Eudes, Tractatus de regno Jesus ). 3. Na ovaj način Krunica je istovremeno marijanska i kristološka molitva. Zapravo kontempliramo s Marijom otajstva života Isusa Krista u skladu s poslanjem koje je Majka Božja imala u povijesti spasenja a koje se sastoji u tome da nas vodi k svome Sinu. 4. Na kraju napominjemo na važnost zaziva koji

je našaketati svakoga tko ga krivo pogleda Katolik, a nema koga ne mrzi Katolik, a diže desnicu u zrak i crta svastike Hrvatska mora prestati biti zemlja barikada kakva konstruktivna kritika i svijest o savjesti ne može se živjeti istinska kristološka dimenzija bez čiste savjesti i stalne komunikacije s Evanđeljem, bez vjernosti i vjerodostojnosti u malom, kao i u velikom. tradicija nije dovoljna, ali je važna kao ono najdragocjenije, a to je čvrstoća temelja, od kojega se počinje .