opne mora oko sebe dok oni sukljaju iz svojih rupa prema meni. Čupavi su, okruglasti, grimiznih i žutih boja, mekši od lahora vjetra, divniji od zalaska sunca u more. Ne osjećam njihov miris, sve jedna je mješavina otopljenih mirisa i boja koje
skromne ljubičice, a na sun čanim padinama se žute jaglaci. Dođite ljeti da vidite u osvit zore igru jutarnjeg lahora šumom i slike bijelih oblaka u visinama, zadah - nute dahom rosnih trava i mirisom jagoda na šumskim čistinama. S
- čeznuće za nečim uzvišenim - kad se čovjek obijesno smiješi, kao da ima cjelova u zraku - srce je nabreklo od mirisava lahora - zvukovi zasićene raskoši - jednoga dana sam se osjetio star i pun iskustva u tisuću neokušanih stvari - ima dana kad je
u kojemu nema smrti. Upriličio je vječni i radosni sastanak s našim milim i dragim pokojnicima. Dao je da se poput lahora provlačimo zelenim brezinim granama, da pluća ispunimo morskim zrakom, a nosnice mirisom ljubičica. Nagradio nas je
kako bi zahvaljujući tom potpisu u kodu virusa pokušali pronaći njegove autore. Otišli su u Pakistan, u gradić Lahore i pronašli braću Alvi - Amjad Farooq Alvi i Basit Farooq Alvi, koji s trećim broatom - Shahi Farooq Alvijem, danas vode
Starozavjetni proroci naučili smo kako prvoj knjizi o kraljevima prorok Ilija nailazi Gospodina u šapatu blagog lahora izvorni tekst na hebrejskom glasi ovako: glas tihe šutnje odnosno glas koji šuti i šutnja koji govori.
u željama Jednakima... neskrivenima Trebala sam te sinoć I bio si tu... moj Hvala za ljepotu dodira Za nježnost lahora na mom tijelu Toplinu usana.. ljubav iz svakog dodira Tihi su bili i mjesec i zvijezde Zagrljeni u tišini Uživali su u
ima svoje putove, a da je uspjeli prorok plod sudjelovanja Božjeg prsta, katkad spektakularnog a katkad u obliku tihog lahora u svetištu duše, i čovjekova truda, suradnje. Abecedu nesebičnosti i vjere o. de Veuster je naučio u svojoj brojnoj
te svojom nježnošću, lahora .
gore nego Kutle s bicikla, sve se ruši i ne samo da se ruši po glavama nego i pod nogama (kao Kupska u Zagrebu), pa i od malih lahora prijete zbilja apokaliptični procesi.
pa tuširanja, pa daleka žudnja u obliku kreveta, mog,... još mu se i mirisa toploga sječam, jastučnica i plahta od lahora praška svježa, kao da vabi i zove na san....
No, iz duge povijesti spasenja znamo da se Bog ne objavljuje u razornim olujama, u nepodnošljivoj buci, nego u svježini lahora . U pjesmi pastira. U tišini betlehemske noći. U iskrenim suzama hodočasnika koji u ovom bistričkom i mnogim drugim
noći koja zove sve one kojih nema, one koji su izgubili put. Ta divna mjesečina vodi me u okrilje Neba, u zagrljaj nježnog lahora koji liječi rane. Vine me u naručje zvijezda vodi me zagrljaj Mjeseca, grije me svojom hladnom bijelinom Dok vrijeme
redova i naoko neprirodnim savezima te snažnim presingom radi nastavka uspjeha, kao nikakve škripe ni novih lahora nema, što po poznatom pravilu baš ubrzava i jača procese zrelosti i sinteze. Npr. nema summnje da će se u jesen, od
vječnih iluzija, u viziji sunoćavanja nestajem u panorami srca, slušam poeziju drevnih oceana i živim u milovanju lahora iza velova razastrtih želja, iza granice obzorja u bezgraničju ljubavi. Budim se u mirisu tvoje blizine i bljesku