Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture. langobardskoga osvajanja sjev. Italije 568. i zauzeća Akvileje, akvilejski se patrijarh Paulin (557 569) sklonio u obližnji Grado na
(istarski raskol). Nakon što je u Gradu za patrijarha izabran katolik Kandidijan (607 612), raskolnički je kler na langobardskom području izabrao svojega patrijarha s jurisdikcijom nad biskupijama u langobardskoj državi, dok su gradeškomu
612), raskolnički je kler na langobardskom području izabrao svojega patrijarha s jurisdikcijom nad biskupijama u langobardskoj državi, dok su gradeškomu patrijarhu ostali podređeni oni na biz. teritoriju (tako i istarski). Otad supostoje dva
, dio Recije), došao u sukob s papom i proglasio se 558. patrijarhom (I starski raskol, shizma Triju poglavlja). langobardskog osvajanja sjev. Italije 568, patrijarh se sklonio u obližnji Grado (pod biz. upravom), te se 607. vratio u okrilje
se sklonio u obližnji Grado (pod biz. upravom), te se 607. vratio u okrilje Rimske crkve. U Akvileji je pak (pod langobardskom vlašću) izabran drugi patrijarh s jurisdikcijom nad langobardskom Italijom. Njega je papa priznao 700; sjedište mu
Epifaniju (1. polovina 7. st.). U to je vrijeme Umag bio dijelom moćnog Bizanskog carstva, da bi u 8. st nakratko prešao u langobardski , pa opet bizantski i konačno franački posjed. Jedan od značajnih datuma u ranoj povijesti Umaga je njegovo razaranje
kralja Aistulfa. Aistulf je dočekao Pipina u tjesnacu Suze (Clusae) i napao ga. Kad je franačka prethodnica odbila langobardski napad, Aistulf se povukao u utvrdu Paviju i tu se poslije nekoliko dana opsade predao i obećao da će vratiti sve oduzete
išla preko Mont Senija, a druga pod zapovjedništvom njegovog strica Bernarda preko Velikog Svetog Bernarda. Langobardski kralj Deziderije, kao i njegov prethodnik Aistulf, je ponovno zatvorio prolaz kroz tjesnac Suze kojeg su Franci opet
su Langobardi velik uspjeh, ali su time zadobili jednog novog protivnika, Franačku koja ih je kasnije porazila i langobardska je država propala. Eto asocijacije i sličnosti s ovom utakmicom. Gol u mreži Borussije upalio je alarm za opću opasnost
i željezne kopče, okove i jezičke remena, perle) koje je potom prepoznao kao ostatke konjaničkoga groba jednog langobardskog ratnika.
. langobardskim nekropolama u Furlaniji, Njemačkoj i Italiji pokazala je da se, sukladno i povijesnim izvorima langobardske
langobardskim nekropolama u Furlaniji, Njemačkoj i Italiji pokazala je da se, sukladno i povijesnim izvorima langobardske nazočnosti u tim krajevima, grob mora datirati potkraj VI. i početkom VII.st.
langobardske nazočnosti u tim krajevima, grob mora datirati potkraj VI. i početkom VII.st. Langobardski i staroslavenski grobovi na Brešcu i kod Malih vrata ispod Buzeta u Istri, Arheološki radovi i rasprave, 1962, 2.
usvojio stav svoga djeda i oca Karla Martela o savezništvu s Langobardima, pa se čak, po očevoj želji oženio s kćerkom langobardskog kralja Deziderija kako bi se postigao trajni mir nakon rata iz 756 godine. Taj savez bez obzira na brak ipak nije dugo
pravo Karlomanovih sinova zavladao cijelom državom. Ostavši bez baštine, Karlomanova udovica, koja je također bila langobardska princeza, je s oba svoja sina pobjegla u Italiju na talijanski dvor.