narod (thioda, thiodisk, »Volk«) i označavala je jezik naroda koji nije bio latinski a niti romanski. Stariji naziv » franački « (originalno fränkisch) za vlastiti jezik prestaje negdje u 9. stoljeću biti sasvim točan kad je s jedne strane

kasnijoj Francuskoj (originalno Frank reich) prihvatila romansko narječje domaćeg stanovništva, a s druge istočna Franačka obuhvatila i nefranačka plemena Alemana, Bavaraca, Tirinžana i (Donje -) Saksonce.

uspio ubiti zmaja i tako svom narodu priskrbiti zmajevo blago. franačkom kralju

godine, u vrijeme nastanka i formiranja ranosrednjovjekovne hrvatske države. Borna je prvi hrvatski vladar, kojeg u franačkim zapisima nazivaju dux Guduscanorum, tj. vođom Gačana, a same Gačane natio Guduscanorum (narod Gačana).

traje i kroz nekoliko slijedećih stoljeća. franački kroničar Einhard, koji bilježi borbe Franaka i Ljudevita, Sisciju naziva Civitas. Civitas znači grad i u pravilu

od riječi castrum, koja znači utvrđeno mjesto. Einhard, koji je napisao i životopis cara Karla Velikog, ističe kako su franačkim kraljevima bile najvažnije svete zgrade crkve i kako su naređivali biskupima popravak starih i izgradnju novih crkvi

i Slovenci. Potkraj VIII. st., Istrom su zagospodarili Franci koji su u naš kraj uveli feudalni sustav. Radi zaštite franačkih posjeda, podigli su se gradovi utvrde čiji su gospodari postale njemačke obitelji. Otada su ostale poznate ruševine

(49 - 68), doba hunske prevlasti (69 - 76), doba germanske prevlasti (77 - 118), doba Avara i Slavena (119 - 46), doba franačke prevlasti (147 - 68), ranosrednjovjekovni obrati (169 - 216). Etnografski narativ se obrađuje u zasebnom poglavlju o

tekst iz današnjeg prvog čitanja K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k sjaju zore tvoje (Iz 60,3). franačkoj državi, u Kölnu, uspostavljeno je svetište u kojem su se čuvale relikvije Svetih triju kraljeva. Ovo je svetište

Sina. franačkoj crkvi, naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Božića. Ovo

slavlja uzimala su se iz Korizmenog vremena. franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila

franački plaćenik Vallon na Prijevoju Svetog Bernarda u Alpama nailazi na starca Cosmasa i mladića Hera koji nose zahtjev za

Dunava kod ušća Vuke bio je važna obrambena točka. Ovdje je srediste cijelog kraja u vrijeme kada knez Pribina, kao franački vazal, dobija stotinu sela uz rijeku Vuku sredinom 9. stoljeća. U prvoj polovici 10. stoljeća zabilježeno je da su

bivao na raskrižju bogatih povijesnih događaja. Svoju renesansu grad doživljava od VIII. do IX. st. kada kao sjedište franačkog kneza Ivana postaje polazištem prodirajuće feudalizacije i time se uključuje na pozornicu evropske kulture. Zbog

razdoblju XVI-XVII. st. svoju stagnaciju, kad je gotovo opustio. franačke (VIII-IX. st.), njemačke (X-XII. st.), mletačke (1270 - 1797), napoleonske (1805 - 1813), austro-ugarske (1814 -