, odnosno Marciju. Vlasnik Ližnjana bio je izvjesni Licinije , a Vodnjan (Atinianum) pripadao je nekom Atiniju. (Z. S.)
Istoku i nakon Milanskog edikta podigao protiv kršcana car Licinije . I on je kao dobar pastir branio svoje stado od grabežljivih
Pompej, već su bili zauzeti ratovanjem u inozemstvu. Marko Licinije Kras preuzima borbu sa Spartakom.
bazene za uzgoj, poput onog koji je u III. stoljeću sagradio Licinije Murena. Njega su pak u svojim gradnjama oponašali i Filip i
složence od oborite ribe nudio je svojim gostima i Licinije Lukul, koji će u povijesti ostati poznat po državničkoj
i ustupio je papi Damasu I (366. - 384.). Licinije zaratili su 314. g. u blizini Cibala, a prilikom sukoba kod
na uzvisini obale što strši nad morem (VII, 215). I Aulo Licinije Archia, kojeg pamtimo po Ciceronovoj čuvenoj obrani (
otoka rodila Afrodita. Licinije Lukul, koji će u povijesti ostati poznat po državničkoj
, i kada su svi bili osuđeni na smrt, rimski general Marko Licinije Kras obznanio im je da bi ako prokažu Spartaka svi bili
zapadnom polovicom Rimskog Carstva (312. godine), a Licinije I. pobjedom nad Maksiminusom II. istočnom polovicom (313.
mir. Oba vladara nastojala su ojačati međusobnu suradnju. Licinije je oženio Konstantinovu polusestru Konstanciju, da bi
kršćanstvo, iako je sam i dalje ostao poganinom. Licinije I. bio je izrazito konzervativan vladar, na svom području
je u javnost dospjeti mnogo prljavog rublja obaju vladara. Licinije je bez dvojbe govorio o sumnjivom podrijetlu skorojevića
s obzirom na izrazito prevrtljiv karakter Maksimijana. Licinije je imao dosta pristaša u Rimu, osobito u konzervativnim
za nastavak rata izabran novi zapovjednik: Marko Licinije Kras (114. - 53. pr. Kr.). Ostacima dviju poraženih