, s vitarci ju kripi i njoj vraća mladost, koji pušuć zovu listje , cvitje, travu, da napolje novu svi pomole glavu. Tu Lipanj
vino. Tu Listopad ljuti iđe, dršću grane od straha, požuti listje , pada, sane. Tu Studeni slidi čačkovitom stazom, misec
Strile gornja strana, perje zvana prije, učinjena grana na listje se svije. Zaludo se ljuti zima, siver puše, nit listje
na listje se svije. Zaludo se ljuti zima, siver puše, nit listje požuti, nit se grane suše, nit može porobit snig zelene dike
, zob i šenica mojemu kraju daju prelepu zlatnu boju. Kad listje opadne z grani još je zlatnije, samo kaj unda listje zameće
. Kad listje opadne z grani još je zlatnije, samo kaj unda listje zameće vrganje pa ih nemrem najti. Mislim da ih unda ni Majka
, za čas se je rasprlantala po gradu. Raztepli su se kak listje dok ga v jesen veter nosi. Nestali su spred mojijov joči,
znaju te svima govore da svoj narod Hrvat ljubi, hrastje, listje , grobak ovo ono. Ljubljenje naroda, iako implicira veliku
... Dok ga sunce zbudi, pak zablešči, trava zadiši, a listje zašumi, v srcu ti nekaj zadršče, v prsima nekaj zatišči od
pak počiva to je pokoj pravi. Vitrić puše pak ga rashlađuje, listje trepti pak ga zabavljuje, voda šušti pak ga naslađuje,
. Nika ogrijajuća kripost projde kroz svu zemlju. Trava i listje podigne svoje zelene brke i izviruju iz zemlje napolje.
vrha iskomoljujući meni grede u oči udiraše, a rosno listje po dubju i cvitke tolikoje zrakom upirući kako pozlaćeni
oko kamenja i bushalja... Kad odjednon ko nieki vitar, listje zatreperi, Zseran vrknu, odkide pripinj i ko da ga svi
- šće je karakterističan za zbirne imenice kao "lišće" (od listje ), "trešće" (množina od treska), "hrašće" (mn. od hrast)
7. c listje nosi niz put.