prilipi - Svibanj, zemlje radost, s vitarci ju kripi i njoj vraća mladost, koji pušuć zovu listje, cvitje , travu, da napolje novu svi pomole glavu . Tu Lipanj u ladu gleda kako liću pčele i med kradu po
moga : " Rožalija gdi je ? Kod Orke će biti, onde vince vije, il se š njome kiti . Ili se s Liljankom cvitje vesti uči i po platnu tankom s mudrom iglom muči . " Ali posli toga od kosa prosutih i uresa moga srce
kada prosu, ugleda da doli kao biser rosu kapajući proli . Što će, reko, biti sad ? I vidim travu i cvitje da piti željno diže glavu . Vidim, liljan bili, kralj od cvita, ziva . Tko zna, zašto Vili jeda
navezeno ruho, cvitjem tkano . Šareno od cvitja čudo u njemu siva, kao da primalitja cvate dika živa . Cvitje to videći, da jest narav stigla, svatko hoće reći, vezačica igla : od dragog kamenja ružica se vidi
sad ću blago veće, - tebe, koga oteti niko u vik neće . Svete rane tvoje kamenje su drago, biser, cvitje moje, zlato i sve blago . IX . Rožaliju priobučenu u pustoš Ljubav nebeska prinese . Jur biše prosulo
srcu smrt zadade . Ter još ja vas kitih, i još koja smije Idite ( nje hitih ), strune, luk i zmije " Cvitje bacim, zlatno ruho s mene svukoh, Ljubav da mi platno crno, i obukoh, jošter k tomu uže s lancem
oganj grije : koga ljubav ima, zime u zimi nije . A kada prolitje zemlji studen svuče, da ju u novo cvitje i zelen obuče, želna tilo svući i život umrli cvilim uzdišući u raj neumrli . Ah, u cvitnjak ovi
čarovita dila staklo čudno kaže : misec, zvizde, zoru, sunce, more, riku, polje, kuću, goru, cvitje , zemlje diku . Skazat izgled kipa često mu je drago vile, koje lipa lica sve jest blago . Drugi brat
. Mirisanje treći brat je ; njegva svita mogu pravo reći da je od cvitja kita, jer je vas u cvitu, cvitje zlatom veže i na kitu svitu kao nos proteže . Miris od dragoga cvitja i lipota druga njegovoga jest
i radosno misto, od raskošja dilo i veselje isto . Tu se pramalitje rajsko uvik mladi nit venut zna cvitje , koje se prisadi, nego po naravi našeg suncokreta k višnjem od ljubavi suncu se okreta : mučene ružice
Luciju, da mene zagovori krivu i tebi spomene, i rajske ostale sad dvorane tvoje, koji tebe fale, cvitje gore moje . Amo na nas lice, na nas pogledajte, pomoć, odvitnice, vi svojima dajte Uzdisi mogući
cvate oko čela, ružice su lica rumeno vesela . Ružice su svite, prolitje su tkano, vezano na kite cvitje odabrano . Razbluda je ; mati sinka sobom vodi ne zna s mirom stati, na boj š njime hodi . Ljubićak
njem odluči . Onda kao ljuta : " Idi, nevirnica Idi, " rekoh, " s puta, isprid moga lica Znadem cvitje tvoje, cvitjem si posuta . A u njemu što je ? Zmija jesi ljuta . Mlogi tvoj rob veli, da je ruža
neku mudru izreku ili poslovicu koje je kasnije objavio pod naslovom Priričnik aliti razlike mudrosti cvitje ( Zagreb 1703 ), opremivši ga predgovorom u kojem donosi svoje poglede i rješenja za dijakritičke
kojih rumena taj cafti ružica, s zorome, svak reče, prid suncem istječe . Blažena i trava blaženo i cvitje i, ki ga sazdava, blaženo prolitje, kud lipos nje hodi i tance izvodi ; ma blažen svasma taj može
dobro . U ostale važnije Vitezovićeve književne radove ubraja se još i Priričnik aliti razliko mudrosti cvitje ( 1703 ), zbirka poslovica ( » priričja « ) što ih je već bio objavio u svojim pučko-prosvjetnim kalendarima
strani prosvijetlja sad druge Drag pogled sunčani livade i luge, I stupaj raskošni kud gre, lis i cvitje Pokrijeplja, jak u dni vesele prolitje ; Ja grozni tvoreć cvil sva mjesta ophodim Gdje kugod lijepe
jur sunce zlatom glavom prosivaše, ča brže mogoše mnoge jele usadiše na rejena mista i tolikoje ulice cvitjem i mirisnimi zelji potrusiše, tako da, kada se rasvanu, ulice sve ostaše čestito mirišući od dubja
olahčati . Pritvor Velebića i gdo biše Kap . XV Jasna Zora jure iz ruk staroga ljubvenika ishodeći rosno cvitje lici svojimi bilimi i rumenimi kripljaše, kad ja Sladmila probudiv, ustah se i prošćenje u njegova
rascinit, zle kobe svud vidiv ča nam hote donit . mir s jistinom takoj u deželji gornjoj ; uvelo je cvitje , a usahlo drivje ; samo svake zlobe ostaše i zle kobe ; Pandora otvoriv sud pusti sve zledi i trud