za vrijeme cara Valerijana 259., ili Dioklecijana 304. godine. Već u IV. st. rašireno je njezino štovanje. Najstarije liturgijske knjige spominju njezino ime u misnome kanonu. Tijekom vremena mnoge legende su ukrasile njezin život. Najraniji

spasenja, pojedine ljudske živote i život naroda. liturgijske godine i u njemu tražili novo izvorište za svoju vjeru i usklađenost života s Božjim naumom. Upravo je duhovnost

imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga. " liturgijske godine imamo odlomke iz Iv 10. To je Isusov govor u Jeruzalemu o blagdanu Sjenica, smješten neposredno nakon

spomena na krštenje nastaje običaj blagoslova vode, a od spomena na mudrace i njihove darove blagoslov tamjana. liturgijske

liturgije, koje je vrelo i vrhunac života Crkve stasao do punine kršćanske zrelosti i postao je jedan od promicatelja liturgijske obnove u svojoj domovini. Sudjelujući u misi te hraneći se Tijelom Kristovim i riječju Božjom, nalazio je poticaj da

i protkane čipkom koja se širi od pasa do gležanja. Ti ukrasi, međutim, ne smiju narušiti jednostavnost i čednost liturgijske odjeće, koja simbolizira čistoću srca.

taj izraz označava obred kojim svećenik posvećuje neku osobu ili predmet. Uobičajeno je u cijeloj Crkvi da se sve liturgijske službe završe blagoslovom.

od nekoliko župa na čelu s dekanom. Dekana imenuje biskup i on se brine da svećenici njegova dekanata vjerno obdržavaju liturgijske i kanonske odredbe.

su zbunjeni, a Petar ga dapače odvraća na što ga Isusu oštro prekorava, nazivajući ga sotonom. Kao sastavnica današnje liturgijske cjeline uvršten je u prvo čitanje tzv. kantik o Sluzi Jahvinom iz proroka Izaije, koji je već u prvoj Crkvi, pa čak i u

. liturgijske obnove. U tome je posebno prednjačio te ostalu braću, svojim primjerom i znanjem, učio fra Tomislav Janko Šagi Bunić (

isusovci iz rezidencije u Palmotićevoj te svećenici Maksimirsko-trnjanskog dekanata. liturgijske tekstove kardinal je naglasio da ljudsko srce ne misli Božjom logikom. Bogu nije svejedno hoće li se neke osobe

. Unutarnji oblik bazilike s kojim smo zapravo započeli čitav projekt oblikovano je slijedeći estetske i liturgijske principe. Prostrani prezbiterij s oltarom u sredini bit će prikladan za velika liturgijska slavlja, ali i za redovna

prolazi, ocrtavaju jedinstvo bazilike i spontano ispisuju Kristov monogram. Zbog praktičnih razloga, ali i zbog liturgijske funkcije, zbor i orgulje su smješteni u desnoj pokrajnoj apsidi. Orgulje integrirane u sklop pokrajnoga zida, osim

daje posebnu sabranost, ali i vedrinu. U svakom pogledu bazilika iznutra diše u ritmu liturgije. liturgijske arhitekture

starih. Ali projekti poznatih - Richarda Meiera, Renza Piana, Rafael Monea, te Marija Botte - govore o aktualnosti liturgijske arhitekture. Zapravo, crkva, unatoč zahtjevnosti, predstavlja najzanimljiviji arhitektonski projekt.