pučki, narodni način, prilagođavane mjestima i vremenima na koja su došli . Tako su uz liturgijske i paraliturgijske oblike pobožnosti nastajale liturgijske pučke pjesme, koje su izlazile iz vjerskoga osjećaja naroda

i njegova srca . Sve se rečeno odnosi i na Crkvu u Hrvata u kojoj postoje razne pučke liturgijske i paraliturgijske pobožnosti, kao i pjesme s njima usko povezane . Većinom su autentične tj., nastale su u našim krajevima

obreda ovoga dana za mnoge je centralni događaj koji se pamti, još tamo od djetinjih dana . Razne, paraliturgijske običaje u mnogim našim krajevima da i ne spominjemo Križ zaista možemo promatrati na tisuće načina

stranog je porijekla, ali je jako dobro prihvaćena kod nas te je primjenjiva za pučke pobožnosti i paraliturgijske čine . Doc . Ljubičić ukazala je i na izvođenje Psalama koji se tijekom korizme mogu primijeniti za

osiromašen i nepotpun . Stoga, u ovom uratku namjeravamo, osim opisa pučkih napjeva, opisati liturgijske i paraliturgijske čine tijekom kojih se ovi napjevi pjevaju, kako bismo još više istaknuli i uočili značenje i mjesto

Mise i Časoslova, napjevi božićnog vremena, korizme i Velikog tjedna, te sprovoda . Uz liturgijske i paraliturgijske napjeve, prvi su put i čitani tekstovi iz Glagoljskog misala . Kako je, zbog razumljivosti jezika

i predstaviti danas malo izvođene i zaboravljene starinske napjeve, tj. pučke crkvene liturgijske i paraliturgijske pjesme . Nadamo se da ćemo uspjeti animirati i nove generacije u obnavljanju i prenošenju pučkog crkvenog

u homiliji svaku nedjelju naglašavaju : Evo sad se pali prva sad druga One bi bile prikladne za neke paraliturgijske pobožnosti, posebno u obiteljima ( vjerovatno su od tamo i došle u crkvu ) Križ se ne stavlja između

godine ( adventa, korizme, sprovoda, blagdana ... ) svaki napjev poslanice, svi zazivi, sve svečane paraliturgijske i ine pjesme, misa za mrtve, svečana misa na latinskom, adventsko-korizmena misa ... našli su se

i pojavna prisutnost nama najbliskijeg aspekta Trojstva, onda se ni na polju glazbe, liturgijske i paraliturgijske , ne može izbjeći nizu prešutno prihvaćenih društvenih konsenzusa koje tek tradicija drži prikovanima