kraljevske jugoslavenske vojske, koji su uz pomoć gradonačelnika Bjelovara Julija Makanca preuzeli vlast u Bjelovaru i okolici. Nedugo zatim uslijedila su hapšenja, odvođenje i prve

postaju u Garešnici i stižu u Bjelovar te pružaju podršku gradonačelniku dr. Juliju Makancu . U sukobu žandara i vojske, poginula su dva hrvatska vojnika, a tri su ranjena. Nakon toga se

Ježić, zbirka povjesničara Petra Karlića, zbirka bivšeg travničkog velikog župana Alfreda Makanca i zbirka Ivana Ulčnika, službenika zagrebačkog Gradskog poglavarstva i osnivača Društva

Kovačića 29 Makanca 12

i slike rijetko izlaganih autora, primjerice, Leovića, Glumaca, Filakovca, Venuccia i Makanca .

. Jer, lako je pronaći reprodukcije Ivana Kožarića, Mile Kumbatović, Ivice Antolčića, Mirona Makanca , Želimira Janeša ili najmlađeg Marijana Crtalića itsl., ali kako naći profesore likovnog

" u kojoj autor analizira opus prvog filozofa politike u hrvatskoj kulturi i političara Julija Makanca (1904. - 1945.), vrijeme u kojemu je živio i djelovao te njega kao osobu objavila je zagrebačka

pjesmom koji je dijeljen publici (jedini sačuvani primjerak našao sam u ostavštini Alfreda Makanca ), te je pjesma zajedno s oduševljenom publikom bila ponovljena deset puta. Pjesmu je Gaj od

prikazati vrijeme u kojem je živio i djelovao, neke autore koji su imali snažnijeg utjecaja na Makanca , i radi boljeg razumijevanja njegovog filozofijskopolitičkog opusa - samu Makančevu osobu.

na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom "Filozofija politike Julija Makanca " o prvom hrvatskom autoru koji se bavio filozofijom politike, a koji je iz bitno neznanstvenih

pod naslovom "Uvod u filosofiju poviesti" sačuvan je, unatoč konfiskaciji ostavštine Julija Makanca 1945. godine, zahvaljujući brizi njegove supruge Branke Makanec, koja je tekst čuvala sa

. Za otkriće rukopisa kao i mogućnost uvida u sačuvanu gradu o životu i radu Julija Makanca , kojom se priređivač poslužio u Pogovoru, valja zahvaliti njegovoj unuci Marini Makanec

na vrlo visokoj razini, a informatičke radionice pod vodstvom Saše Stublića i Branimira pl. Makanca bile su iznimno kvalitetne i rado posjećivane. Sva organizacija i pedgoški nadzor pala je na

radio na svojem bijegu iz Zagreba, u tome je i uspio, ne bez pomoći tadašnjeg ministra prosvjete Makanca i intendanta Soljačića. Vrativši se u Zagreb tek 1949., o svemu tome je najbolje bilo biti kuš.

(jedna kutija) odnosi se na članove obitelji Makanec, to jest na Alfreda, Mihajla i Julija Makanca , a ostalo je velika zbirka dokumentacije koju je tijekom svoga života prikupio Alfred Makanec