turski novac kovan u kovnicama koje su bile u Bosni . Radile su ove kovnice : Sarajevo, u njoj su kovane mangure/mangura ; Srebrenica, kovane su akče i altini ; Čajniče, kovani isto akče i altini ; Bosna, akče i mangure

- 1389 ) . Po izgledu, ovaj prvi bakreni novac malo se razlikovao od srebrnih akči Orhana . Bakrene mangure/mangura kovane u Siriji nazivane su FULUS . Od kraja XV stoljeća mangure se kuju u svim kovnicama gdje i aspre

daje godinu kovanja novca . Odnos između srebrnog i bakrenog novca nije bio konstantari . Obično je 8 mangura/mangur vrijedilo 1 akču, ali se u zavisnosti od mnogobrojnih činilaca ovaj odnos vremenom mijenjao . Već

polovice XV stoljeća ima promjer 12 - 14 mm, a težinu od 0,95 - 1,16 grama . Ove dvije nominale, akča i mangura/mangur , ubrzo su se pokazale kao nedovoljne u trgovini . Da bi se ona olakšala, dozvoljena je upotreba stranog

po prvi put se na novac stavlja ime mjesta kovnice u kojoj je novac kovan . S rijetkim izuzecima ( na mangurama/mangura ) ovaj običaj je nastavljen i za vrijeme vladanja svih ostalih sultana . Za vrijeme njegovog vladanja

djela proroka Muhameda . Od toga se odstupilo samo u dva slučaja : na rijetkom novcu Sulejmana I i na mangurama/mangura Mehmeda II, kovanim dok je on još bio prijestolonasljednik u Ajasuluku 859. godine po Hedžri ( = 1459.

Godine 1688. da bi se osigurala sredstva za nastavak ratovanja počelo je kovanje čisto bakrenog novca, mangura/mangur . U kovnici u Carigradu kovanje ovog novca na tada suvremeni način povjereno je Englezu Morganu i obraćeniku

te godine ( 1688. ) o kovanju bakrenog novca naređeno je da se iz jedne oke bakra mora iskovati 800 mangura/mangur i, na osnovi toga, 2 mangure su bile jednake jednoj akči . Krajem iste godine novim fermanom njihova

vrijednost je izjednačena . Za vladavine ovog sultana kuju se mangure i u Bosni . Odobrenje za kovanje mangura/mangur dobio je i Husein paša . Novac je kovan po istom kalupu i iste težine kao u prijestolnici . Kovnica

dobio je i Husein paša . Novac je kovan po istom kalupu i iste težine kao u prijestolnici . Kovnica mangura/mangur u Sarajevu se nalazila u Kazanđiluku a poznate su dvije emisije, iz 1099. god. po H. ( 1688. ) i 1100.

Duriba fi Saray " ( Kovano u Bosni ), ali do danas nije utvrđeno gdje se ona nalazila . Prečnik ovih mangura/mangur je 19 mm, a težina im je 2,16 grama . Broj kovnica i dalje je smanjivan tokom XVII stoljeća i za sultana

skupe, ali je tokom vremena beda i glad ipak popustila zahvaljujući priticanju sarajevskih bakrenih mangura/mangura , koje su trgovci na silu morali primati mesto srebrnog novca . Danas ovog bakarnog novca kovanog u

kovanog u magazama Oprkanja u Sarajevu ima još veoma malo . Izgleda, kada je prestala važiti vrednost mangura/mangur , da su ih počeli pretapati i od njih praviti druge predmete . Zanimljiva numizmatička rješenja iz

. Osnovni srebrni novac je do kraja XVII veka bila akča ( ili aspra ), bakreni se zvao mangir ( ili mangura/mangura ), dok je zlatnik bio altin . Kovan je i veći srebrnjak - dirhem ili desetak . Akča vremenom skroz

- a. Od Kulturpunkta se razlikujemo po tome što je taj odličan portal, jednako kao i npr. Kupus ili Mangura/Mangur , po svom sadržaju primarno usmjeren prema kulturi, dok nas primarno zanima ponešto izokrenut pristup

svjedoče nađene akče s imenom " Bosna " i " Saraj ", koje oznake su sinonim za mjesto Sarajevo . Na manguri/mangura je otisnuta 1095 godina po hidžri, a to je godina druge opsade Beča ( 13. VII . 1683. ), a vojnu

Sobjejskog . Teške ekonomske i društvene prilike, tereti ratovanja i gladi bili su razlozi kovanja mangura/mangur u Sarajevu, a takvo stanje zabilježeno je u bosanskom Ijetopisu, koju je napisao franjevac Nikola

bakrenog novca iz nužde . Iz jedne oke ( 1,283 kg ) odnosno 400 drama bakra ima se iskovati 800 komada mangura/mangur . Dvije mangure izjednačene su s jednom srebrenom akčom . Poslije četiri mjeseca, potkraj 1688. godine

nužde . Iz jedne oke ( 1,283 kg ) odnosno 400 drama bakra ima se iskovati 800 komada mangura . Dvije mangure/mangura izjednačene su s jednom srebrenom akčom . Poslije četiri mjeseca, potkraj 1688. godine izdaje novi

srebrenom akčom . Poslije četiri mjeseca, potkraj 1688. godine izdaje novi ferman kojim izjednačuje bakrenu manguru/mangura s vrijednošću jedne srebrene akče . Donosimo crtež prikazom sarajevske bakrene mangure, koja na aversu