pokazala, svagdje je usplamtila srca i mladih i starih ljudi. Opći glas je bio, tko jednom Marjetu vidi, da je neće nikada više zaboraviti. Tako se dogodi i hrvatskomu podbanu Gašparu Batoriću.

i zemljaka, a i zato, što je mislio, da će uzanj laglje doći do cilja. Tom prilikom vidje podban Marjetu . Krasota djevojka u prvi mah ga već posve savlada. I on, čovjek udovac, otac odraslih sinova,

zaljubi u mladu djevojku, te mu se čisto činilo, da bez nje ne može živjeti. Još isti dan zaprosi Marjetu u roditelja. Djevojke nije pitao može li mu pokloniti srce svoje. Njime je posve premahnula

doći do svojih dobara, što ih bješe otela komora. Najposlije sirotan nije imao miraza za Marjetu , a Batorić nije ništa tražio. Kako je Gašpar tek na kratko vrijeme došao u Veneciju, odredilo se

još preostalo. Za kćerku pak vašu moju milostivu gospođu i kućnu družicu, nemajte brige. Ja ću Marjetu čuvati kao zjenicu u oku. Nisu hasnile nikakve molbe, nikakvi potoci suza - podban je Gašpar

generalatu. Zato je morao odustati od svoje namjere, te je u kratkom pismu obavijestio Marjetu o svem i javio joj da po svoj prilici neće još dugo doći kući. Marjeta nije mirne duše primila ovu

prema suprotnoj stijeni te rekne: - Eto, ovdje je taj portret Mladić gledaše čas na sliku, čas na Marjetu i najposlije uz dugi uzdah otme mu se iz dna srca zadivljen usklik: - Oj Bože, kako ste krasni

Zaostajući u umjerenoj daljini, prepusti se posve volji životinje, i brinuo se jedino, kako će Marjetu privesti k svijesti. Ljubio joj zaklopljene vjeđe, dahom topio udove zamrzle od jutarnjega

, morade se pokupiti i bježati pred osvajačima. Bio to Podgajčić, koji je bjegajući prepoznao Marjetu . Ona ga nije opazila, a Čezar ga nije poznavao. Marjetu smjesti njezin ljubavnik u gornju sobu.

Podgajčić, koji je bjegajući prepoznao Marjetu. Ona ga nije opazila, a Čezar ga nije poznavao. Marjetu smjesti njezin ljubavnik u gornju sobu. Od sad sve su mu misli zabavljene jedino time kako da

spremaju konje svoje, ne bi mu zacijelo tako teško bilo pri srcu, kako mu je bilo kad je vidio Marjetu u ogrljaju tuđeg čovjeka. U prvi čas maši se za mač i htjede oboje sasjeći - ali protivnik je bez

- na jednoga čitava sila; al ma bilo ih i deset - dvadeset - ma i koliko, ja ću ih suzbiti, jer ja se za Marjetu borim "- Ipak prokune svoju nerazboritost i neopreznost, što je carsku četu poslao naprijed.

, ipak ni u čemu nije bilo znaka, da se sprema na navalu. Tek smijeh, kletva, trka, prepiranje. U Marjetu gotovo kao da se uvukao mali tračak nade i molitva joj bude spokojnija. Tek, kad joj je Čezar stao

paklu mora zaglaviti, učini ga uistinu čitavim orijašem. Uz strašne boli nosio je jednom rukom Marjetu , a drugom držao mač, brižljivo pazeći, da je ne zasegne plamen, i ovako pokroči k stubama. Ne

vrata izvana zatvorena, u prvi čas malo da nije od bijesa zaurlikao. Al onda se savlada, metne Marjetu u kut, kamo oganj još nije dopro, i pograbi srušeni balvan stepenica, te udari njime po kapiji