slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "marksistički".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
vremena u crkvi, tako da sam upio hrvatsku katoličku vjeru kao običaj, kao nešto lijepo, što mi je u sjećanju ostalo kao dio identiteta moga naroda prisjeća se dr. Tomac. Međutim, u srednjoj školi počinje intenzivno čitati filozofsku i marksističku literaturu. Oduševljava se Nietzcheom, Marxom ... i, u želji da živi u boljem, pravednijem svijetu postaje ateist. Otkrivajući novu literaturu, dolazi do zaključka da su socijalizam i marksizam to jamstvo koje će osigurati društvu da
put ironično, no uvijek u granicama dobrog ukusa iznosi u nekoliko crta. Navest ću samo jedan primjer: Obojica su, i Škegro i Šuker, ' ' osmanski ' ' Hrvati. U obojici ima južnjačkog žara. Obojicu je bilo u Partiji ili izvan Partije očarala marksistička dijalektika. Za razliku od Škegre Šuker se javno distancirao od Herceg-Bosne. On je, kako reče, rođen u Livnu. Ali nije ni Hercegovac ni Bosanac. Hercegovac nije, jer nije nepošten; Bosanac nije, jer nije glup. Pričica djeluje kao
i ekipa 1971. godine. U tome je razlika između mojeg i tvojeg poimanja slobode. Slobodan čovjek prije svega mora biti ograničen skepsom. Mora biti skeptičan prema svemu u što sam vjeruje i što smatra istinom ( što ti nisi, jer robuješ svojoj marksističkoj dogmi ). Osim skepsom, čovjek koji želi biti humanist ne mora biti ničim drugim ograničen, niti sam sebe ne mora ograničavati, jer se to naziva AUTOCENZURA i nema veze sa slobodom. Ideja da društvo ili neki istaknuti pojedinci ( partija ) u
nije ni kapitalizam. Ali jedno je sasvim sigurno: bit će SAVRŠENIJI N ' dugu 08.04.2009., 13:48 Nisam tako isključiv da ignoriram doprinos Marxa, ali nisam niti tako ograničen da sve vrijednosti današnje sociologije reduciram samo na marksističku struju. A što je s Weberom i Durkheimom? Akademik Pusić je u svojoj novoj knjizi o društvenoj teoriji dao lijep i objektivan pregled razvoja sociologije, kojeg ja uzimam za svoje teorijsko polazište. Znači, Marx, Weber i Durkheim su
s Hrvatskom, i obojica su Hrvate iz Bosne i Hercegovine smatrali svojim sunarodnjacima, ne strancima iz druge države. Obojica su bili i hrvatski domoljubi koji su tražili srednji put, izbjegavajući ekstremizam i reakcionarne desnice i marksističke ljevice. Radića je sasjekao atentator 1928. godine i nije vidio stvaranje Banovine Hrvatske 1939., ali Tuđman je poživio do starosti i vidio ostvarenje svog sna prije nego što ga je rak oborio 1999. godine. Prvo: Nasuprot Vama ja mislim da
i jednog od pionira socijalističkog pokreta u Brodu i okolini, predstavlja interesantan i nesumnjivo jedinstven poduhvat ovakve vrste u historiji našeg radničkog pokreta. Miloš Krpan, začetnik ove akcije, nije nikada postao marksistički obrazovan socijalist. D. N. Plavšić ga naziva učenikom Vase Pelagića, koji je ostao više, kao i Pelagić, » slobodan mislilac «. Poznaje Marxa, Engelsa, Lassallea, Bakunjina, Proudhona, Reclusa, Kropotkina, povremeno se zanosi i
, recimo, uključuje radničko suupravljanje kao normalnu stvar ( a to je uvedeno pod demokršćaninom Adenauerom ). Razlika u dominantnim ekonomskim ideologijama SAD i Europe ipak je lako shvatljiva na temelju materijalnog interesa , marksistički dakle. Pri čemu treba imati uvidi, kada govorimo o "interesu SAD" i "interesu Europe" riječ je zapravo o interesu raznih frakcija globalnog kapitala. SAD imaju mnoge prirodne prednosti pred drugima u svijetu, i mnoge stečene prednosti
pantovčarskog otvaranja kampanje za uklanjanje križeva iz javnih prostora koja je započela uz kavu ( sa šlagom od vinskih mušica ) sada stigao novi sličan prijedlog. A apsurd je da mu podršku daje jedan katolički svećenik, koji je ujedno marksistički sociolog. Zato nije jasno koja se njegova bolja polovica izjasnila protiv Očenaša u školi. Možda ćemo uskoro i to doznati Ovdje je važno uočiti kako su danas sve društvene strukture i sva područja života potpuno impregnirane nasiljem i
HSS-om, gurnuli su HSLS u ruke nekog glumca Vlaisavljevičinog suigrača, izmislili su don Ivan Grubišića, itd. To je demokracija, reći će Ivo Josipović. Razdor na površini, dok se na dnu mutnih financijskih i političkih voda održava marksistički svakodnevni plenum. Novi oblici komunističke agresije Ovo o čemu je govora, prepoznato je kao činjenica i opasnost diljem svijeta. Sve to što se zbiva nije isključivo naš lokalni fenomen, to čak nije samo fenomen Istočne i Jugoistočne
pljačku stoljeća.? 03.01.2008., četvrtak 02.01.2008., srijeda Deleonizam Europska nepoznanica Objektivno i sub jektivno Daniel De Leon arhitekt je socijalističkog društva. Kao takav će nedvojbeno uči u historiju kao rijetki marksistički stvaralac. U cijeloj našoj 20. stoljetnoj Europi jedini je to naslućivao Lenjin. De Leonova osoba nije za sve to jedno samo. Ima nas koji od njega crpe dalekosežnije društvene stečevine duhovnih dimenzija. U toku ovih praznih ,
. 1972 biva imenovan zapovjednikom čileanskih oružanih snaga od socijaliste Salvadora Allendea. Nekoliko tjedana nakon zakletve na odanost ustavnom poretku, Pinochet predvodi državni udar kojeg opravdava "oslobađanjem zemlje od marksističkog jarma ". Da bi pokazao svu odlučnost u ostvarenju svog nauma bombardira Palacio de la Moneda 11. rujna 1973. Tim je činom započelo najtamnije razdoblje čileanske povijesti. 1936. U Berlinu, Treći Reich i Japan potpisali Antikominterna
? Sigurno inzistiranje na ortodoksnosti klasne podjele, bez finesa i uočavanja promjena u "funkciji" klasa, može biti znak ideološke zatucanosti. No danas je zatucanost, a ustvari teorijska zapuštenost, upravo suprotnog od nekada marksističkog smjera. Jer, sada svi oko sebe vide ogorčenu klasnu borbu, ali ni na mukama ne bi priznali postojanje društvenih klasa. Da ljudi ipak hoće van iz te "samoskrivljene nezrelosti" govori nam čitanost šok-terapije "ortodoksijom ", u
i da vlast želi prebaciti na svog najstarijeg sina Ahmada, zapovjednika elitne revolucionarne garde. Moderna država Jemen uspostavljena je 1990., kada su se nakon godina pograničnih ratova i okršaja ujedinili tradicionalni sjever i marksistički jug zemlje. Mirni suživot je nakratko narušen 1994., kada je izbio građanski rat koji je završio porazom separatističkih snaga. Nakon ujedinjenja zemlje Jemen se u određenoj mjeri modernizirao i otvorio prema svijetu, no i dalje je
i nacionalizma koji je bio benigan. Bratstvo i jedinstvo su stari teološki pojmovi i kršćanstva i drugih vjera; pravoslavlje, primjerice, ima termin sabornost. Zaključio sam da ideja bratstva i jedinstva nije ideološka, ni marksistička , već religijska. Kao što su komunisti govorili da je religija opijum za narod, tako su i vjerski vođe za bratstvo i jedinstvo govorili: E, to je opijum za narod, dimna zavjesa; iza vašeg lijepog bratstva i jedinstva krije se komunistički
protjerava Britance iz Burme. Ali priče o neovisnosti pokazale su se samo priče. Japan je odlučio Burmom vladati na više manje isti način kao i njihov prijašnji okupator - Britanija. U isto vrijeme javljaju se socijalističke i marksističke ideje. Jedan od glavnih socijalista postaje Thakins Than Tun. Prve godine rata provodi u zatvoru u Inseinu gdje je napisao poznati "Inseinski manifest ". U manifestu se ističe fašizam kao globalno zlo i potreba za suradnjom sa