svog boga. Iz mrtvih su uskrisivali egipatski Oziris, babilonski Tammuz, fenički Adonis, frigijski Atis, perzijski Mithra , a i manje poznati Sandan, bog plodnosti u Tarsu, rodnome mjestu sv. Pavla Apostola, koji je kršćanstvu dao osnovni
i Istinske Volje. Kod svih tih Bogova je u njihovim legendama podata identična priča sa minimalnim razlikama. Kod Mithre " ubojstvo "Bika, kod Dionisusa njegovo" komadanje "itd. Sve se to odnosi na ovladavanje animalnom prirodom čovjeka (
najčešće spominjanih: Mitras je bilo rimsko ime za indo-iransko božanstvo Mitra ili, kako su ga zvali Perzijanci, Mithra . Mitra je i dio hinduističkog panteona te jedan od nekoliko yazatas (manjih božanstava) koji su se nalazili pod Ahura
ni u zoroastrijanizmu Mitra nije imao svoj vlasititi kult. Istina je da se spominje u hinduističkim Vedama, a kao Mithra je protagonist yashts (himni) u zoroasterskoj Avesti sastavljenoj za vrijeme vladavine Sasanida (224 - 640) koja je u
jest taj što je ime boga koje se štovalo u kultu, dakle Mithras, zapravo grčka i latinska inačica imena iranskog boga Mithra . Nadalje, možemo još spomenuti kako su i neki rimski autori svojedobno smatrali kako je kult originalno potekao iz
publicirao je gigantsko djelo o Mitrinim misterijama u dva toma (Textes et monuments figurés relatifs aux mysteres de Mithra ; 1896. i 1899.) utemeljeno na pretpostavci o iranskom porijeklu kulta. Sastavio je kataloge s popisima svih poznatih
i literarnih isječaka te je na osnovu provedenih istraživanja tvrdio da je rimski Mitras zapravo zoroasterski Mithra . Njegov je rad odmah prihvaćen kao definitivna studija kulta, a njegova je uvjerljivost narednih nekoliko
, u Iranu nisu nađeni i ne postoje nikakvi dokazi o njihovom postojanju. Dakle, ako je rimski Mitras zapravo iranski Mithra , u iranskoj mitologiji morala bi postojati priča u kojoj Mithra ubija bika. No činjenica je da takav iranski mit ne
. Dakle, ako je rimski Mitras zapravo iranski Mithra, u iranskoj mitologiji morala bi postojati priča u kojoj Mithra ubija bika. No činjenica je da takav iranski mit ne postoji. U ijednom do sada poznatom iranskom tekstu Mithra nema
u kojoj Mithra ubija bika. No činjenica je da takav iranski mit ne postoji. U ijednom do sada poznatom iranskom tekstu Mithra nema nikakve veze s ubijanjem bika. Cumont je odgovorio na ovaj problem usmjerivši svoju pažnju na drevni iranski
na ovaj problem usmjerivši svoju pažnju na drevni iranski tekst u kojem je bik doista ubijen, ali ubojica nije Mithra , već Ahriman (Angra Mainyu), sila kozmičkog zla u iranskoj religiji. Inzistirao je na tome kako mora postojati
, Kibela ili Mitra. Mithra i negdje na prijelazu s prvog u drugo stoljeće je s istoka u Rim dospio privatnim putem. Iako je među mitraistima bilo i
ljudskim licima ili torzom. Vrlo su poznati primjeri Sfinga iz Gize, egipatska božica rata Sekhmet s lavljom glavom, Mithra Perzijski bog Sunca s lavljim licem, Čuvari Asirijskih Vratiju Babilona ili Etrušćanski lav s krilima koji stoji na
odakle dolazi rimski kult nepobjedivog božanstva Mitre (Deus Sol Invictus Mitras). Božanstvo Mitras ( Mithra ) spominje se u hinduističkim Vedama i u zoroasterskoj Avesti.
tog carstva je bio u blizini (srijemska mitrovica) Mithru se, i to punim nazivom, spominje i Silvan, ilirsko bozanstvo koje u specifcinim uvjetima Dalmacije i Panonije dolazi u