dva dalje, zaustavili su me Ilija Mađar i Zlata Štefanov. Zanimalo ih je moje putovanje . Naslonih se na šćap i tako se družismo pola sata. Sunce je pržilo. Pozvali su me doma na ručak, ali dok hodam

igru loptom, sličnu nogometu. Dvije djevojčice su, odvojene od drugih, trenirale karate . Naslonih se na štap da malo predahnem, što činim uvijek kad svladam koji od ( za mene ) himalajskih

kad sam bio u selu Strmec, primjetih na svome GPS uređaju da sam prevalio punih sto kilometara . Naslonih Blogomobil na uz ogradu i tako označih povijesno mjesto. Usput digoh desnu nogu, kao pas, ali

me je tražio ... i našao .. - Hej. .. prošapće ... znam ... ali tu sam .. koliko god da treba .... .... naslonih čelo na njegova prsa .... samo onako .. da se odmorim ..... - Nije fer .. .... izustim .... kao

ispuhivao u zrak, pričinjajući se kano da me ne opaža ... Skoro se uhvati prvi mrak, a ja se naslonih na tvrdu klupu uza zid te žalostan usnuh. Ne znam koliko je vremena trajao moj san. - Hej, mali

svjetlošću baklji. Tu su me spustili na hladni kamen. Pokušah ustati. Netko mi pomogne . Naslonih se leđima na hladnu stijenu. Po zidovima, lelujale su siluete stotine tijela, čuo se tihi ,

ulogu u mom izboru ... nisam točno znala što trebam napraviti, ali odlučno dodirnuh crni plašt , naslonih se na tvrdu pojavu ispod, nimalo živu ... sjedoh joj u krilo ... ona ostane neko vrijeme zuriti

ponovno otputujem u Hamburg: jednog dana se na zapadnom kolodvoru ukrcah u voz za Kopenhagen i naslonih se da spavam u jednom - meni u tu svrhu najpogodnijem - kupeu. Ali, kako je moje uzbudjenje nad

ja reče "Izvolite, što biste popili?" - upita konobar "Onda SKOJ-evko .... što piješ?" - naslonih se na šank gledajuć je u oči "Moooožeeee ... jedna redbull votka" - ispali kao iz topa Pas mater

. Tišina. Puštanje vode u WC-u, a zatim i šum iz pipe u kupaonici. Opet koraci, a onda tišina . Naslonih galvu i zatvorih vjeđe. Slušam remeti li nešto mir lišću lipe. Ne, nema vjetra. Ne peru ga kiše .

?? ? Da ne znam da je pauk ( koji skakuce ), zaklela bih se da je neka mini skorpioncuga. Konacno se naslonih na naslon. Ako mi je uso u kosu moju svilenu i milenu posandrcat cu do kraja Spread your love like a

( ne kod svih ), započelo u sredini sjati vrlo jako svjetlo, i odah sam znala, to je bio Isus, i naslonih se gotovo na osobu uz mene a bih je zagrlila. I tako osjetih zaista i stvarno također grljenje

pod orahom nju, Helenu Nikad je ne vidjeh i odmah je upoznah - tako krasna bijaše Od uzbuđenja naslonih se uz jabuku. Izdaše me koljena. A oko nje šuška orahovo lišće i treperi svilena, modra vrpca

nije đavolje čudovište, on je lumin življenog života, začuh glas istine u krošnji spoznaje . Naslonih glavu na tvoje rame i utonuh ponovo u divne privide. Život je uistinu san, šapno si ljubeći

, IZNAD ZAGREBA « » Nenoooooo Jesi dooooobrooooooo? « tulio je Pero. » Jeeeesammmm « odgovorih . Naslonih se na nasip, potražih rukom cigarete i zapalih. Uvukao sam brzo dva dima i otpuhnuo sa