Baš je lijepo imati mamu i papati mamino mlijeko cijelu noć. I cijeli dan papati mamino mlijeko. To je baš lijepo. "A ja se nasmiješim i nastavljam teći, šira nego ikada prije.
Nek mu bude, ali ovaj put Nasmiješim se, točnije izbacim zube. Å to ću s njim? Posljednjih tjedana smo imali problem pretjeranih emocija tuge i plača u školi
tu, to je najvažnije "rekoh joj ja." Kako je Sanja? "- upitala me." Super "rekoh ja." Jel radiš? "" Radim radim - ko crnac " nasmiješim joj se. "Dobro je da radiš" reče ona - baš kao što to i uvijek kaže
... dešava se i najboljima.. što ću? Inače, kad osjetim da se tsunami približava, ja ti samo ustuknem, izbečim okice, nasmiješim se (što virtualno, što realno) i kroza zube izustim: viš vraga.... I eto, počašćena kao mačka od mačke, uzvraćam ti
počinjenih u pretvorbi i privatizaciji. Riječ je o ustupku SDP-u koji je time uvjetovao podršku ustavnim promjenama. Nasmiješim se, uzmem daljinski i prebacim na najnoviji film o Jamesu Bondu - ' Zrno utjehe '. U isto vrijeme i Miro K. je sjedio u
mu pucaju na prsima, kosa ukočena od jeftinog gela koji je nanio još jutros prstima, kako me žutih zuba naziva kozom. Nasmiješim se, stavim u prvu i kažem Imaš pravo, jednostavno je. Nije bio dan za svađu, za pičkaranje, za fraze, za tebe. Nije bio dan
će. On je sluša s pola uha, gleda krajičkom oka. Drugim krajičkom oka prelazi po mojim ramenima i vratu. Zamišljeno. Nasmiješim se. Ne uhvati moj osmijeh, već spusti pogled na vrhove svojih cipela. Trebao je danas prekinuti s Anom. Opet se našao u
i namjestio ga oko vrata. Nijednom duge ne nastanu kroz njega i zaustave se na predmetu ili čovjeku pokraj mene a da se ne nasmiješim . Gledala sam "svoje" duge na stropu automobila, na njegovom krilu i rukama, na zidu sobe, na parketu, na stolu tijekom
kuda skinjare svuda-kraš skinjare su bile na ribnjaku i cugale i onako prolazim ja i trknem jednu skinjaru i onako se nasmiješim i kažem: ajme oprosti (misla sam da će mi počet neš srat-oprostite na izrazu -) i on onako pristojno sa velikim osmijehom
ručnika. Nasmiješim se jer me sve to vratilo u vrijeme kad su mene i seku naši roditelji vodili na plaži u punoj spremi.
kapi... Nisam ja došao na pregled - samo me žulja u oku... Više se ne osjećam frustrirano što im neću stići sve objasniti. Nasmiješim se i isprintam tekst članka s tom tematikom. Ovaj put s interneta. Ne bih ja ni znala da su tekstovi Narodnog
i za ručak. To je bila cijena drugog sna, Drugog sna. Plaćam ju redovno. Plaćam ju kada se zagledam u te prozore i kada se nasmiješim na pomisao. Plaća nas puno tu cijenu, cijenu njihove i cijenu naše iluzije.Znate o čemu govorim? U blizini su mi
splitske glazbenike okupljene u jazz sastav Waveform. nasmiješim se i pomislim, mali, uozbilji se sam si na cesti, mislit će ljudi da si lud i pitam se zašto treba biti bezizražajan da bi
.. Iskrice oko nje čudesno se povećavaju i smanjuju, kao da tinja vatrom... ' Još samo kada bi mogli naći Coronu.. ' Nasmiješim se: ' Pa i ovo je dovoljno.. Zapamtila sam sve '... ' A prije sam vidio Andromedu i Pegasus.. sada... '... ' šššš ',
zezati... Ali ja moram raditi. - Pa treba raditi. U radu je spas. I mi smo noćas puno radili... Oboje smo bili vrijedni... Nasmiješim mu se. - Oboje možemo puno izdržati bez pauze... - zakljucim.