ljudi imaju taj poriv da mi se povjeravaju? Pa nisam ja Oprah. Možda što sam tako prokleto srdačna? Možda se previše smiješim ljudima? Možda nosim previše pastelnih boja? Ne znam, ali jedno znam, policajac mi skače po živcima i tjera me da se
, ruke su mi ledene, usta puna sline, malo se tresem, osjećam topli znoj u pazusima i ledeni na potiljku, otvaram vrata, smiješim se Jedva sam vas našao Ljut je Opet vam kopaju cestu. Ljut je Moj se osmijeh ledi. Ruke mi se tresu dok skidam kaput s
pusti neka taj osjećaj traje kad se moje srce tvojemu daje.. ima nešto u tebi što mi snagu daje da krenem dalje i slatko se smiješim nadam se da moje srce neće opet da pogriješi.. ima nešto u zvijezdama tim tako dalekim što sjaje najjače kad smo zajedno i
, kojemu se često vraćam. Na zaslonu vidim ispisano njeno ime i već ne žalim što sam otrgnut od slatkog sjećanja. Smiješim se, dok se javljam.
među velike, još malo pa i najveće ribe. - Hvala - smjerno kažem. - Ne, ne... - odgovara on i vrti glavom. - Tebi hvala Smiješim se i slušam ga. Kad će progovoriti o onom glavnom? O onom što me najviše zanima? Hvatam pospani i nezainteresirani
- naredio sam da ti provizija legne na račun kojeg si mi broj dao. Prekosutra će biti sve uređeno. Klimam glavom, smiješim se i ništa ne govorim: ne želim se zaletjeti, ne smijem se zaletjeti. Suzdržljivost. Ona je uvijek na cijeni u ovakvim
sa njom i odjednom postajem svjestan, kako već dugo, od kad se Mirela pojavila, ni jednom nisam pomislio na... smiješim se tome, sretan zbog toga. U čvrstom se zidu sjećanja konačno pojavila pukotina. Osjećam poznato strujanje koje kao da
. A vozač motorčine? - Nije mu ništa - reče mi ona. - Mislim da je bio pijan. Znaš li da te je oborio čuveni Harley-Davidson? Smiješim se prema Mireli, uživajući u njenom prvom tikanju kojeg mi upućuje. Ublažava bol.
dugo i on diže pogled. Uspostavljamo kontakt očima. Ozbiljan muškarac srednjih godina (što god to značilo). Ja se smiješim i pitam ga je li slučajno jede svinjska rebra. On kima potvrdno. Ja se i dalje smiješim i pitam ga je li ukusno na što on još
godina (što god to značilo). Ja se smiješim i pitam ga je li slučajno jede svinjska rebra. On kima potvrdno. Ja se i dalje smiješim i pitam ga je li ukusno na što on još jednom potvrdno kima. Konobar i moje kolegice su u čudu zbog mog slobodnog ponašanja
vrijeme stane pa krene, kad te blizu osjetim.. smiješim se... sretan sam ali to nisam ja, to moja duša tugu sakriva.. ali danas skidam sa sebe štit svoju dušu drugoj stavljam na
... to je moj treret, to su moja djela... moja, samo moja... i mogu imati izvana osmijeh, mogu, al danas se moje srce ne smiješim ... prestrašilo se slike u ogledalu
jedna žabica gleda kako plešem sama gleda i suzu krije. smiješim . U ruci držim bisera dva poskakujem od sreće sva jer noćas sam ja bila mjesečina.
neistraženosti i skrivenih blaga. Pokušavam se sjetiti kad sam ja zadnji put bio takav. Ä ini se davno, ali i nije tako. Smiješim se, izmaglica se lagano diže i poprimam obličje. Iz apstrakcije postajem figurativa. Naručujem kavu. Nekoliko sati
tužno i usamljeno samo podigni pogled i negdje tamo gdje se čarobne boje slijevaju u ljubičastu, vidjet ćeš mene kako se smiješim