raznolike učinke. Lijekovi kao strane tvari, osim poznatih farmakoloških učinaka, također mogu prouzročiti brojne neželjene reakcije (adverse drug reactions). Mehanizmi koji uzrokuju te reakcije su raznovrsni, a nisu potpuno razjašnjeni. Suvremena

). Mehanizmi koji uzrokuju te reakcije su raznovrsni, a nisu potpuno razjašnjeni. Suvremena klasifikacija neželjene reakcije na lijekove dijeli u dvije osnovne skupine tipa A i tipa B.

. Neželjene reakcije tipa B obuhvaćaju alergije (preosjetljivost) na lijek, kad u njihovom nastanku sudjeluju imunološki mehanizmi, te

protutijelima, limfocitima Th1 i Th2, citotoksičnim limfocitima, kemokinima i drugim efektornim stanicama (3). Neželjene reakcije na lijekove možemo svrstati prema patogenetskim mehanizmima po Coombsu i Gellu u četiri skupine: tip I-IV (4).

nekoliko antigenskih determinanta i uzrokovati različite alergijske i nealergijske reakcije. Posljednjih godina neželjene reakcije na lijek predstavljaju značajan javnozdravstveni problem, stoga su u centru pažnje liječnika. Razlog tome su

, uvođenje brojnih novih lijekova, stalni rast i starenje populacije, te polipragmazija (6). Stoga, neki autori neželjene reakcije na lijek smatraju bolestima "medicinskog napretka" (7).

, te identifikaciju antigena, a pouzdaniji su od testova in vitro (10). Obično se izvode između 3. tjedna i 3. mjeseca od neželjene reakcije . Pažljivo izvedeni kožni testovi predstavljaju bitni nalaz za indentifikaciju antigena i bolji su pokazatelji

i reumatoidni artritis. Kemoterapeutici imaju uski terapeutski indeks, pa često kod bolesnika mogu nastati neželjene reakcije tipa A, a nisu rijetke ni reakcije tipa B, posredovane imuniskim ili neimunskim mehanizmima.

, a nisu rijetke ni reakcije tipa B, posredovane imuniskim ili neimunskim mehanizmima. neželjene reakcije prilikom primjene kemoterapeutskih lijekova: mučnina, povraćanje, kožni osipi, alopecije, proljevi i oštećenja

u kombinaciji (polikemoterapija), često uz adjuvante, antiemetike, analgetike i dr. Stoga, je u slučaju neželjene reakcije teško utvrditi koji je lijek uzrok. Drugi problem predstavlja primjena kožnih testova u dijagnostici

, aktinomicin C (27). neželjene reakcije , pomoću anamneze, kliničkog pregleda i primjenom alergijskih testova.

ciklusa terapije da se pravodobno otkrije senzibilizacija i eventualne križne reakcije. Važno je naglasiti da sve neželjene reakcije na platinu nisu uvijek posredovane IgE protutijelima. Trombocitopenija i hemoliza mogu biti tipa II ili III prema

i Taxus baccata) i koriste u liječenju malignih tumora jajnika, dojke, ali i drugih tumora. Također, često prozrokuju neželjene reakcije . Obično se reakcije pojavljuju nakon nekoliko sekundi ili kratko nakon početka prvog ili drugog ciklusa. Izgleda da

. Lijek se primjeni iv. ili im., jer se kao protein razgrađuje u želucu. Ponekad može prouzročiti rane alergijske neželjene reakcije , posredovane IgE protutijelima, pa i anafilaksiju. U tim slučajevima se preporučuje ili preparat dobiven od drugog

prije adriamicin). neželjene reakcije na lijek pri primjeni bioloških lijekova: citokini, fuzijski proteini (topivi receptori za citokine ili ligande) te