( jer je imao svjedodžbe ), pa su Matkoviću pripale ' ' Čardačine ' ', ali on je bio sretan što će moći upravljati manjim kotarom jer je on ipak bio čovjek u godinama. No gđa Matković bila je očajna zbog toga i zato je pisala sestri da ubrza Nelino vjenčanje. Četrnaest je dana nakon toga novi ravnatelj obilazio kotare i tako, u pratnji Lešića, došao i do Matkovića, te objasnio gđi Matković zašto moraju na ' ' Čardačine ' '. Lešić je nakon toga još češće dolazio k njima u kuću, a gđa

, no ono im se nije nimalo svidjelo. Došlo je vrijeme objeda, razgovaralo se o politici Godinu dana poslije, Lujo je gledao u svoju treću molbenicu za posao koja je odbijena od bosansko-hercegovačke vlade. Nije imao snage pokazati ocu to i Nelino pismo u kojem traži novac jer su joj zbog duga zaplijenili namještaj. Gđa Matković bila je izvan sebe, dok je Matković skupljao novac da pošalje Neli. U isto se vrijeme na ' ' Čardačinama ' ' igrao jednogodišnji sin, a Anka ga je gledala s

Nele iz R., nedaleke varoši, te jedan službeni spis od gospoštijskog ravnateljstva i ' ' Bazar ' ', adresiran na gospođu Matković. Sin Lujo traži još novaca, no Matković kaže kako mu ne da više. Anka odlazi do majke. Gospođa Matković čita Nelino pismo; ova joj piše kako se mladići otimaju za nju, kako joj druge djevojke zavide. Gospođa žali što i Anka nije takva i govori joj da moraju ići k Neli u varoš na ples da Anka upozna kakvog mladića jer ju je već strah da se Anka nikad neće udati u

došla k Dinku u posjet, on je bijesan na nju jer ga je prevarila, ali joj svejedno odlučno govori da neće nikad odustati od nje. 2. sez, 144. ep - 4. lipnja 2. sez, 145. ep - 5. lipnja Shrvana Nikol vraća se kući s nadom da će joj majka oprostiti, ali Nelino srce je kameno. Nikol se slomi u Kikinom naručju i plače. Moli Kike da popriča s Matom, te ona pristaje. Lucijan se najprije protivi Leilinoj molbi, ali ipak pristaje te Leila i Lucijan dovode malog Davida Dinku u zatvor. Očekivano, između

noći, na usnama drhtao mu još blaženi posmijeh, glavom brodila uspomena na prošli užitak i zaklopljenim se očima budan podavao svojoj sreći. Uto oćuti poljubac na čelu. Otvori oči i nad sobom spazi lijepo od sna još zarumenjelo lice Nelino , koje je lebdilo veselim izrazom nad njim. Strasno zahvati objema rukama krasnu ovu glavicu i uzme joj kosu dugim - dugim cjelovima ljubiti, srkati u se taj topli zadah, malo ne uvlačiti u se svu ovu divnu ženu. - Pusti me, mali zlotvore Već je

prije vjenčanja dovezao je Ankine stvari na ' ' Čardačine ' '. Noć prije vjenčanja Lešić, ne znajući zašto, ode do Matkovićevih, a isto tako ne znajući zašto naglo ode kući. U kući Matkovićevih kasno se leglo na počinak. Dogovoreno je da će Nelino vjenčanje biti prije podne, no iako je gđa Matković htjela da joj se kćeri zajedno udaju, Lešić nije pristao jer ne voli te isprazne ceremonije s mnoštvom ljudi. Rano ujutro Lešić je sav sretan krenuo u selo po Anku. Dolazi do nje te njih dvoje

i Nele i više nije bila baš sretna zbog Anke Nakon zaruka Lešić je rekao ravnatelju da se ženi i da će s Ankom živjeti na ' ' Čardačinama ' ', a njezini roditelji neka ostanu živjeti gdje su i živjeli; i ravnatelj pristane. Odlučeno je da Nelino i Ankino vjenčanje bude na isti dan, u prvoj polovici listopada. Anku je oduševilo što će imati malo, skromno vjenčanje, dok je Nela jedva čekala da vidi svoje sjajno vjenčanje. Nela je bila vrlo tašta te je mislila da su svi u nju zaljubljeni

preko lica, jer njemu se je činilo da ju zbilja vidi uza se ... U Matkovićevoj kući tek se kasno leglo na počinak. Premda se je radilo i spremalo već mjesec dana, ipak je još uvijek nešto manjkalo. Neumayer i ostali svatovi doći će sutra zorom , Nelino vjenčanje bit će prije podne, te će se poslije objeda ona s Neumayerom odvesti u svoj novi dom u varoš. Gospođa Matković željela je, da se obje sestre skupa vjenčaju, no Lešić ne htjede nikako na to pristati; on nije mogao podnijeti onih

i sjaju poput francuskoga rentijera; ona je u tom nazrijevala visinu položaja, kojemu Neumayer u susret ide, dok je u Lešićevoj jednostavnosti gledala niskost staleža, jadnost njegova položaja ... Napokon se je utanačilo, da će i Nelino i Ankino vjenčanje biti u jedan dan, i to u prvoj polovici listopada, kako bi vjenčanju mogao prisustvovati i Lujo - koji je te godine zadnji put na sveučilište polazio. Dok su gospođa Matković sa sestrom si te Nelom i Neumayerom pojedinosti

, najjače - jedino isticao. On se tomu usprotivi, uzme se siliti, da razmišlja o posve ozbiljnim stvarima, sjeti se Vilme, i dobra se njegova duša prenerazi od boli i zastiđenosti, srce mu zadrhta, al sve uzalud: - to čarobno divno tijelo Nelino kao da mu je prešlo u sve tančine bića. On ga je gledao, osjećao svagdje, od svakuda se na nj smijalo, vrućim ga dahom oblijetalo, šuljalo se do njega. Bolan, bijedan, očajan nad samim sobom uhvati se objema rukama za glavu i odskoči od prozora

je i blažen baci se na balzak, da sanjari o Vilmi. Taj dan nije više mislio na barunicu Došavši poslije k večeri, predade mu sluga pisma, što su stigla poštom. Bilo ih je nekoliko, no jedno ga upravo iznenadi - prestraši. Prepozna pismo Nelino , a da i nije pogledao na slova, odmah je morao znati, od koga, jer tako se ugodno iz njega širio miris pravoga Hatkinsonova Ylang-ylanga, najmilije Neline i njegove mirodije. Listić otvori tek prije nego što je legao u krevet. Još jučer bi ga

ništa nedostajalo, a da ga vrpoljiva Nela ne bi držala galantnim i zanimljivim; ona ga je zaokupila svom snagom svoga jezika; a njemu, koji je, kao tek naimenovani činovnik, mnogo do sebe držao, bila je prva pomisao da je u prvi mah osvojio Nelino srce, držeći njeno neprestano naivno čavrljanje za iskrenu ispovijest mladoga, nepokvarenoga srca, koje mu se je posve odalo ... Kad su gospoda došla, bila je Anka u vrtu, te se Urbanitzky nekako plaho obazirao po sobama za njom. Gospođa