prema sebi samo ako se ne opterećuje. a sve što moramo tajiti nas opterećuje. ono što je skriveno mora prijeći u stanje neskrivenosti , mora biti izbačeno iz nas u svijet i tek tada mi taj teret (koji nas opteretjuje) prestajemo nositi. zar ti nije teško

vlastitu filozofiju umjetnosti, kakve to veze ima Heideggerovim djelom Holzwege? 17. U kakvoj su vezi istina kao neskrivenost , čistina / krčevina / lichtung i umjetnost? 18. Ako Ivana Brlić Mažuranić u priči o Potjehovoj potrazi za istinom

, ali zar sve to znači da je Ivana Brlić Mažuranić 1916. anticipirala ono što će kasnije o alethei - istini kao neskrivenosti - kazati Heidegger? 20. Nevjerojatno, ali zar sve to znači da je Ivana Brlić Mažuranoć poznavala Platona, antičku

ne prikazuje / 11 /. Ne mogu ga odraziti i prikazati sa svih strana istodobno, ne mogu ga prikazati u svoj njegovoj neskrivenosti . Uopće, mogu nasljedovati samo određenu stvar, ovaj ili onaj stol, nipošto ne pra-lik bilo kojeg stola uopće, kojemu

samo određenu stvar, ovaj ili onaj stol, nipošto ne pra-lik bilo kojeg stola uopće, kojemu jedino pripada istinska neskrivenost .

stola uopće, kojemu jedino pripada istinska neskrivenost. neskrivenosti kao istini bića. Posve zahvatiti je ne mogu nikada: "daleko od istine stoji dakle umjetnost (porro ara pou tou alethous

ne mogu nikada: "daleko od istine stoji dakle umjetnost (porro ara pou tou alethous he mimetike estin)" / 12 /. Daleko od neskrivenosti , daleko od svjetlosti, područja čistih likova. No to "daleko" ne znači odrezanost, nego još uvijek označuje neku

/ 13 /. U fenomenima što ih daju ogledalo ili umjetnost još se uvijek zrcali aletheia. neskrivenosti i fenomena, u toj blizini između istine i fenomena koja opstoji unatoč razdaljini, odnosno u toj razdaljini, koja

između teoretskog i umjetničkog. neskrivenosti čistih likova i njihovih paslika u ogledalu ili umjetničkom proizvodu. Dalje: ne postoji razlika između božje

pokazuju kao nešto mrtvo. neskrivenosti . Ako je čovjek narisan i ako ne govori, njegov je lik nesavršen - njegova neskrivenost je zamagljena. Narisani čovjek

znači biće u svoj njegovoj neskrivenosti. Ako je čovjek narisan i ako ne govori, njegov je lik nesavršen - njegova neskrivenost je zamagljena. Narisani čovjek je za nas - osim po jednoj strani - sasvim zatvoren. O njemu ne znamo ništa ukoliko ga

zatamne. Sve je u svijetu proizvedenoga stoga, kako kaže Platon, "nekako nejasno (amydron) u odnosu spram istine ( neskrivenosti ) / 44 /. U usporedbi s istinitim, sa svijetlim likovima, proizvedeni (proizvodnjom oblikovani) proizvodi su nejasni

između istine i fenomena jer nisu razlikovali između svjetla i tame, no samo stoga jer je za njih unutar istine kao same neskrivenosti neprestupiv raspor. Ono "ne" neskrivenosti skrivenost - ne može se nikada izbrisati, prevladati, jer samo to "ne "

između svjetla i tame, no samo stoga jer je za njih unutar istine kao same neskrivenosti neprestupiv raspor. Ono "ne " neskrivenosti skrivenost - ne može se nikada izbrisati, prevladati, jer samo to "ne" opstoji samo ukoliko pripada skrivenosti i

. Lik je lik ukoliko svijetli. Svako je brisanje raspora razlikom stoga istodobno i prevladavanje skrivenosti preko neskrivenosti , tame preko svjetlosti. I upravo se u tom prevladavanju nahodi bit platonizma: dokumentiranje čiste neskrivenosti,