stvar u životu iziskuje predanost, snagu i hrabrost. Prelazak iz poznatog u nepoznato zahtjeva veliku dozu vjere. Newtonov zakon kaže: tijelo koje miruje teži zadržati to stanje.

, slika lijevo) i Gottfireda Wilhelma von Leibniza (1646. - 1716., slika desno) oko otkrića infinitezimalnog računa. Newtonovi doprinosi fizici i matematici iznimni su, a među najpoznatijima je njegova univerzalna teorija gravitacije.

brzine fluensa x i y, a fluensi su veličine ovisne o vremenu (koordinate točke koja se giba u ravnini po nekoj krivulji). Newtonova varijanta infinitezimalnog računa sastojala se u određivanju koeficijenta smjera tangente na krivulju po kojoj se

čiji prirast gledamo, ima niz prednosti. Godine 1673. posjetio je London te je tada možda imao priliku vidjeti Newtonove rukopise. Nakon što je von Leibniz objavio svoje rezultate, Newton mu piše o svojima, koje još nije objavio, no bez

osnovnog teorema infinitezimalnog računa, tj. veze između tih dvaju postupaka. Newtonovo drugo pismo, Newton je i dalje uvjeren da mu je von Leibniz ukrao metodu. Von Leibniz 1684. objavljuje Nova Methodus pro

optužen za plagijat, von Leibniz traži ispriku, no autor članka Keill odbija je dati i argumentira da je von Leibniz iz Newtonovih pisama imao mogućnost ukrasti metodu. Von Leibniz se obraća Royal Society, koje postavlja komisiju za utvrđivanje

Royal Society. Von Leibniz 1714. objavljuje anonimni pamflet i kao argument u svoju korist poziva se na jednu Newtonovu grešku koju je uočio Johann Bernoulli (von Leibniz je imao intenzivne matematičke kontakte s braćom Bernoulli, koji

von Leibniza, a von Leibniz nakon toga odbija dalju raspravu s argumentom da ne može odgovarati idiotu. Na još jedno Newtonovo pismo von Leibniz je odgovorio detaljima svojih rezultata, no nije bilo Newtonove isprike ili kakvog drugog pokušaja

odgovarati idiotu. Na još jedno Newtonovo pismo von Leibniz je odgovorio detaljima svojih rezultata, no nije bilo Newtonove isprike ili kakvog drugog pokušaja mirenja. U povijesti se dugo smatralo da su argumenti na strani von Leibniza,

mirenja. U povijesti se dugo smatralo da su argumenti na strani von Leibniza, pogotovo zbog poznatog nezgodnog Newtonovog karaktera. Ipak, ne možemo biti sigurni je li von Leibniz za svog boravka u Londonu vidio Newtonove rukopise i,

nezgodnog Newtonovog karaktera. Ipak, ne možemo biti sigurni je li von Leibniz za svog boravka u Londonu vidio Newtonove rukopise i, inspiriran njima, izveo svoju varijantu infinitezimalnog računa. Sigurno je ipak da su obojica

funkciju koju je uveo Lagrange) uveo von Leibniz, a uz to je njegov pristup više matematički. Nasuprot njemu, Newtonov pristup više je fizikalan, a premda je imao svoje oznake, često ih je mijenjao i njegovi su tekstovi iz današnje

sustav Newtonove zakone gibanja, moramo uvažiti akceleraciju koordinata samog sustava. To postižemo uvođenjem prividnih sila u

zakone gibanja, moramo uvažiti akceleraciju koordinata samog sustava. To postižemo uvođenjem prividnih sila u Newtonov drugi zakon.

se). Međutim, pri gibanju česti u polju strujanja gustoća česti se ne mijenja. To znači da za nestlačiv fluid vrijedi Newtonov fluid