prijatelju prijekorno će Potrka, pa se duboko pokloni Nuši Nušo , gospođo, budi draga kako si šesna, pa pokaži sarajevskoj
stoj kraj mene, pa uživaj što sve tvoj Potrka radi i kako radi Nušo , uspaljenice, dvanaest mi voštanica uspali, dvanaest
na svu to okićenost, pa udari šakom po naslonu: Nušo , silo nečista, kako ti uz ono što pregrize, vrag i štogod
bedevija, nȕ bedevija ali gdje ti je ono od ovoga A da se tebe, Nušo dušo, sirotice moja, i ne spomenem. Da sto godina učiš, ne bi
, Skenderuša, Gaćuša, Ždrokuša i druge žene nadničarske: Nušo moja, dušice milosrdna, ne mogu djeci, i sama jedno imaš, u
, ni na Boga ne prepisujem. To ti je moj izum-patent. A ti, Nušo , silo nečista, da mi škrinje u dvore ne donosiš i da mi te
zemlje pod kamenom ni toplinu vlastite žene u postelji Ej, Nušo , silo nečista, mora da ti je silna paučina po njoj pala. Diži
Drugi rat, osloni na Nušu Drugu da bi mogao preživjeti. Nušo , dušo, travo moja porošena i livado pokošena, svjetuj i
usnicu, okrenu se i hitrim koracima uđe u Ivišinu sobu. Nušo , gdje je ona litrenka tinte što je na stolu bila?
i napasni zov djetinjstva zazva i ostarjela Matana. Nušo , dušo i silo nečista, grebem ti grad, njegovu čađu i maglu i
će nekako sanjivo i nježno, tronuto kao nikad u životu: Nušo , dušo, mjesečino moja i gnjezdašce zaklonito Dugo li sam te
da šivaću mašinu prodaš, samo da svoga ništa nemaš. Pas, Nušo , dušo i cvijeće moje mrtvačko, pas sam ti a ne čovjek I onda
. Kako će drugačije sirota Rvatica nego nanoge. Kako ćeš ti Nušo Dušo drugačije kad je promet dozvoljen samo nožnim
će Potrka dovršavajući božićnji objed slušaš li ti mene, Nušo , silo nečista?
vičem: "Je, glupa sam, neodređeni je ", a on opet:" Je li, Nušo ? Jel neodređeni? A? Jel neodređeni? "Onda ja opet:" Je,