se oči spustiše po njem... Činila se vrlo krasna... Olgo - prekinem prvi šutnju - ja upravo pomišljam da se naveče vratim u tu svoju Smirnicu. Dosta li sam se već povlačio po tom

mjesečinom. Olgine krasne oči bile su se orosile, no to nije mogao Alfred opaziti. Uzdahne i zašaputa: nesretna Olgo Dugo je vremena stajao nepomično, a onda pomisli: Ta što ja radim? Jesam li ja uhoda ili kavalir? Neka radi svaki što ga je

, turobna. Olga silno problijedi. Htjela se osloboditi, ali joj kapetan još čvršće stisne ruku. - Božanstvena Olgo , ja vas neizmjerno ljubim Sretan sam što mi se sad pružila prilika da vam to mogu kazati. Jest, mila Olgo, ja vas obožavam

. - Božanstvena Olgo, ja vas neizmjerno ljubim Sretan sam što mi se sad pružila prilika da vam to mogu kazati. Jest, mila Olgo , ja vas obožavam. Izgovorivši to, približi se njezinu licu i htjede je poljubiti. Olga istrže naglo ruku, skoči za dva

djevičanskih grudi i poljubi je u čelo. Olga se na po probudi i tiho upita u snu: - Što želiš, mamice? - Pst, pst, šuti, Olgo Ja sam, ja... Ona prepozna glas kapetanov, otvori posve oči, prepane se grozno, grčevito stisne joj se blijedo lice,

se grozno, grčevito stisne joj se blijedo lice, cijelo joj tijelo zadrhta i ona vrisne: - Majko Majko - Pst, pst, šuti, Olgo Šuti, šuti - reče kapetan i uhvati je čvrsto za rame, zatvori joj rukom usta. Olga se trgne natrag, dohvati desnicom

samo kako koračaju, kao da su u Ilici. Smiješno li je vidjeti gradske gospođe u krasnoj i slobodnoj prirodi - Lijepo, Olgo , lijepo Ta onda smo i mi smiješne drugima kad skačemo po vinogradu. - E, to je ono Mi skačemo, Milko Mi skačemo Čuješ,

kako mu se pričinilo kao da ga je Olga malo prestrogo ukorila, reče joj iskrenim, previše ozbiljnim glasom: - Oprosti, Olgo Ako te nisam slučajno slušao, ono sam mislio o... - A o čemu si mislio? - O tebi - odgovori naglo. Svi umuknu. Milka se od

časaka. Podigne oborene oči, pogleda Dragutina i milo mu se nasmiješi. On joj uzme ručicu i reče kao za oprost: - Olgo Ona mu se opet nasmiješi i umukne. Milka to opazi i pričini joj se da nije još nikad takva posmijeha vidjela na Olginim

. - To nije ništa, Olgice, ne boj se, dušo - utješi je Milka. Olga omota prstić rupcem i pogleda stidljivo Dragutina. - Olgo , što ti je? Jesi li na me još srdita? - upita bojažljivo Dragutin. - Nisam - odvrati i milo ga pogleda. - Žao mi je, Olgo, što

. - Olgo, što ti je? Jesi li na me još srdita? - upita bojažljivo Dragutin. - Nisam - odvrati i milo ga pogleda. - Žao mi je, Olgo , što ti se ta nesreća zbog mene dogodila. - Tebi... tebi je žao? - upita ona smiješeći se sjetno. - Jest, Olgo, žao mi je. -

. - Žao mi je, Olgo, što ti se ta nesreća zbog mene dogodila. - Tebi... tebi je žao? - upita ona smiješeći se sjetno. - Jest, Olgo , žao mi je. - Znate što? - Da bude mir, ti mu, Olgo, podaj ruku da ti je poljubi - posavjetuje Milka. Olga je ljutito, i

dogodila. - Tebi... tebi je žao? - upita ona smiješeći se sjetno. - Jest, Olgo, žao mi je. - Znate što? - Da bude mir, ti mu, Olgo , podaj ruku da ti je poljubi - posavjetuje Milka. Olga je ljutito, i nježno, i milo pogleda. - No, Dragutine Uzmi joj ruku

boj se, doći će bez sumnje - umiri je otac. Olga živo gledaše u oči svoje prijateljice koja joj odrešito reče: - Pa što me, Olgo , gledaš? Ja nisam kao ti, kažem otvoreno da Marka ljubim. - Milko - ukori je brat. - Mladost, ludost - našali se otac. - Ali