e podnositi zdrava nauka nego? e sebi po vlastitim požudama nagomilavati u? itelje kako im godi ušima; 4 od istine? e uho odvra ? ati, a bajkama se priklanjati. 5 Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesni? ko,
je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, 14 da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvra ? aju od istine. 15 Sve je? isto? istima; okaljanima pak i nevjernima ništa? isto, nego su im okaljani i razum i savjest.
mora imati skromnu samostansku sobicu, tako mudrac ne može bez vrta. Jednoli? na bezli? nost samostana poti? e na odvra ? anje od tvarnoga svijeta, kako bi se izpostnik usredoto? io na svoj duhovni uzor. Raznolika mijena vrta u vremenu poti
je, nadovezuju? i se na evan? eoski tekst o Isusovoj kušnji u pustinji, upozorio na kušnje današnjeg vremena koje nas odvra ? aju od Boga.? Za razliku od Adama koji nije odolio iskušenju, Isus je novi? ovjek koji pokazuje kako unato? kušnjama
, iako znamo da se naš liječnik i naš ispovjednik sla žu da ne bismo smjeli. Sveti Augustin je rekao da grijeh počinje kao odvra ćanje od Boga i okretanje prema manjim dobrima. Kad griješimo, mi ne odabiremo zlo. Mi odabiremo nešto što je manje
. Skakanje djece po toj improviziranoj tvorbi bilo je strogo zabranjeno. Od napasti da se onamo ipak zaletimo odvra ć ale su nas 2 3 stube štopanja. Terasa zvu č i nekako prostrano, što ona svakako i jest, jer može zna č iti i zemljani nasip (
napada na njega, a ne govoriti o onome o? emu on sam progovara, zasigurno nije izražavanje prave odanosti, nego ponovno odvra ? anje od otvorenosti te, zapravo, nastavak zavjere zataškavanja.
u duhovnom nagovoru.? U skladu s time najdublji je smisao došaš? a u uklanjanju iz života vjernika svega onoga što ih odvra ? a od bitnoga, od pozornosti na Onoga koji dolazi?.
po č inju ceste Nikole Đ ureti ć a uspostavlja dobrodošao dijalog s č itateljem. Ona poštuje č itateljevu duhovnost, ne odvra ć a ga od sebe. Ona ga treba da bi mogla funkcionirati. Lijepost Đ ureti ć eve pjesme prirodna je i stvarna, uz malo tuge pa i
Humboldtova razmišljanja treba podsjetiti zato što dokumentiraju to da jezgru njegove teorije obrazovanja ne č ini odvra ć anje od svijeta tzv. toranj bjelokosni, odnosno udaljenost od prakse ve ć upravo suprotno od toga. Spoznati svijet,
nema važnije zada ć e od te da u č i strogome mišljenju, opreznom su đ enju, konzekventnom zaklju č ivanju: zato ona mora odvra ć ati pažnju od svih stvari koje nisu podobne za te operacije. [... ] Ona može mirno ra č unati s tim da ć e ljudska nejasnost
u oskudici njegovoj. 3 Ne razdražuj srca ogor? ena i ne pusti uboga da? eka na dan tvoj. 4 Ne odbij molbe nevoljnika i ne odvra ? aj lice svoje od siromaha. 5 Ne odvrati pogleda svoga od potrebita i ne daj nikomu prilike da te kune. 6 Jer prokune li te
pla? a za vlastitu zlo? u. 7 Pa ako i? ini dobro,? ini nenamjerno i na koncu otkriva svoju zlo? u. 8 Zavidljivac je opak: on odvra ? a pogled i prezire tu? i život. 9 Premalen je oku lakomu vlastiti dio, pohlepa isušuje dušu. 10 Tvrdi? ino oko hlepi za
se, jer je Gospod nada njegova. 15 Blago duši onoga koji se boji Gospoda U koga li se uzdao? I tko mu je potpora? 16 Gospod ne odvra ? a o? iju s onih koji ga ljube, on im je mo? na zaštita i snažna potpora, štitnik od vjetra pustinjskog i sjena u jari
: ništa mu ne može biti zaprekom, strmina se njemu izravnava. Pored svoje mete nema druge. Privrženost obitelji ne odvra ? a ga od nje, niti ga kudi. Lijepa je izreka što ga sama odre? uje: traga? za Istinom. Takav je onaj koji Je traži; on svoju