je on to svoje mišljenje zasnovao. U toj je povelji Bela riješio spor, koji je nastao između ostrogonskog nadbiskupa i zagrebačkog biskupa radi slavonske kovnice. Naime, od starine je pripadala
je do-sudio pravo ostrogonskom nadbiskupu i naglasio, da je u prekodravskoj komori čovjek ostrogonskog nadbiskupa uvijek ubirao i sada da ubire desetinu od prihoda kovnice (quam decimationem
i sadržaj povelje Stjepana V. od 6. VIII. 1272. Tim je aktom riješen spor, koji je izbio između ostrogonskog nadbiskupa i bana Loranda radi slavonske kovnice. Ban je naime uskratio davanje desetine od
et Hungaricum, a nakon studija djelovao je kao svećenik Zagrebačke biskupije. Na poziv ostrogonskog nadbiskupa kardinala Petra Pazmanyja prihvatio je službu ravnatelja sjemeništa u Trnavi u
upravljao je nekadašnjom benediktinskom opatijom kod Košica, koja je bila u vlasništvu ostrogonskog Kaptola.
u franjevačkom samostanu u Güssingu pod sign. 1 / 43. Notiran je notacijom esztergomskoga ( ostrogonskog ) tipa na sistemu od četiri crte. Nedostatak blagdana mađarskih svetaca, uz istodobno svečano
ih na krepostan život. I zbog svojih izvanrednih sposobnosti i sveta života bio je pozvan od ostrogonskog nadbiskupa i primasa u Ugarsku, gdje je bio imenovan profesorom i ravnateljem sjemeništa u
povijesnih okolnosti, Zagrebačka je biskupije i nadalje ostala pod jurisdikcijom ostrogonskog nadbiskupa u Mađarskoj. Ta problematika ponovno dolazi na »dnevni red« u doba hrvatskoga
zaključka Hrvatskog sabora, do 1855, tj. do carske presude u sporu između nadbiskupa Haulika i ostrogonskog nadbiskupa Jánosa Scitovszkog u korist zagrebačkog nadbiskupa. Biskup Haulik je ne samo
za nadbiskupa Haulika nisu prestali zbog žestokog protivljenja ugarskog prvostolnika, ostrogonskog nadbiskupa Scitovszkog i njegova izravnog miješanja u život Zagrebačke nadbiskupije.
na čast nadbiskupije za hrvatsko-slavonsku crkvenu pokrajinu. Zbog dugotrajnog otpora ostrogonskog i kaločkog nadbiskupa i Sveta je Stolica odgađala konačno rješenje dvije godine.
izvor povijesne i kulturne građe. Takve su zbirke Ivana Viteza od Sredne (1405. 1472.), ostrogonskog nadbiskupa i tajnika Matije Korvina, te zbirka od preko 1000 pisama Antuna Vrančića.
. Crkva se gradila sve do 1727. g. Po završetku gradnje crkvu je posvetio, prema dopuštenju ostrogonskog nadbiskupa, đakovačko-bosanski biskup Petar Bakić de Lack 7. rujna 1727. g. Sve do 1920. g.
te ujedno tajnika nadbiskupa Aleksandra Rudnaya. U 37. godini života 1825. postaje kanonikom Ostrogonskog kaptola. Nadvojvoda palatin Josip imenuje ga 1828. članom poslanstva na Ugarskom saboru u
. Kralj Stjepan III. se ponovno vratio na vlast, a Stjepana IV. je pustio na slobodu na nagovor ostrogonskog nadbiskupa Luke.