porečkog Stolnog kaptola sv. Maura, a 2007. godine imenovan je pokorničarom istog Kaptola. Bio je u dva mandata dekan Porečkoga dekanata, član biskupijskog Vijeća za duhovna zvanja, Vijeća za pastoral turista, član vijeća konzultora te obnašao

o fitnessu na webu. More... porečkoga biskupa A. Adelasija i odobrenjem dužda A. Moceniga, te na poziv općinskoga vijeća Rovinja reformiranim franjevcima

Ocu, na temelju kojih je on donio svoju odluku. porečkoga i pulskoga mons. Ivana Milovana da ne potpiše zaključni dokument kojim se završavaju višegodišnji pregovori.

i Karlovcu, iz kojih se proširio po cijeloj Hrvatskoj. porečkoga i pulskih klubova istaknuti aktivisti toga sporta u Hrvatskoj, a Pula se posljednjih 15 godina po rezultatima

1903., a nakon I. svj. rata postao je Kraljevskim muzejom Istre (Regio Museo dell Istria); u njega je dospio dio zbirki porečkoga muzeja, zbirka Gradskoga muzeja i lapidarij u Puli, koji je do 1918. bio u ovlasti Državne uprave za zaštitu spomenika.

prvi biskup sv. Mauro pretrpio mučeništvo. Njezin je sljedeći poznati biskup bio tek Eufrazije, graditelj porečkoga biskupskoga sklopa. Vjerojatno je gotovo istodobna i Pulska biskupija, premda je njezin prvi biskup Antonije u

na groblju, te se uza nj oblikuje prvo manje naselje. Samostalno se spominje u dokumentu OtonaII. (983) kao posjed porečkoga biskupa. U XIII.st., kada feud dobiva pulska obitelj Castropola (1211), novo urbano središte postaje utvrđena

u Istarskom razvodu. Poslije Castropola feud se dalje bilježi i kao vlasništvo obitelji Morosini, Krotendorf te porečkoga biskupa. Morosinijevi 1485. završavaju obnovu kaštela te započinju preobrazbu mjesta u pravilno organizirano

kaštelom s pripadajućim posjedom, do tada feudom porečkih biskupa. On je kao svjetovni upravitelj i odvjetnik porečkoga biskupa stekao posjede Tinjan, Trviž i Kašćergu, stvorivši tako jezgru Pazinske knežije. Kao gospodar Črnoga grada s

gostovali su učenici i nastavnici Ekonomske i ugostiteljske škole "Bosa Milićević" iz Subotice. Središnji događaj porečkoga dijela projekta "Predstavimo gastronomsku baštinu svog zavičaja" odvijao se u večernjim satima u petak, 26.

i Kostanjicu, ali budući da ju nije uspio naseliti, obitelj ju je 1648. izgubila. Angelo (XVI XVII.st.), vikar porečkoga biskupa Giovannija Lippomana. Agostino (XVII.st.), koparski podestat i kapetan, koji se bavio pitanjem

noćenja, za razliku od hotela koji su ostvarili fizički promet na razini lanjskoga ili bilježe povećanje poput hotela porečkoga " Riviera Holdinga "od 6 posto. Ostojić smatra da su spomenutom podbačaju pridonijeli i raniji pomaci vjerskih

. Pripisuje mu se i dopremanje u Rim, po nalogu istoga pape, moći jedanaest istočnojadranskih mučenika (među njima i porečkoga sv. Maura). Zapis o Martinovoj misiji očuvan je u djelu Vitae Romanorum pontificum bibliotekara Anastazija (IX. st.)

spomenika te brončana figurica Venus Anadyomene). Od 1012. u posjedu je akvilejskoga patrijarha i poslije porečkoga biskupa. Spominje se 1102. kao Curitico. Od kraja XII. st. pod Pazinskom knežijom. Na gradskom je trgu cisterna s dva