propadanju po č eli pronalaziti inspiraciju za izdava č ke uspje š nice. Neki smo dan, primjerice, lansirali memoare č ovjeka koji je pet godina proveo na dnu Zagreba, Josipa Š egote, pod naslovom "Besku ć nik ". No, ipak se nadam da ba š ne ć emo

" mjeri "(vrednuje) i nešto ili netko prema? emu se mjeri ili vrednuje. Jedno je neosporno da se znade tko mjeri, a to je? ovjek . I da se vrednote odre? uju kao vrednote u skladu s ljudskim potrebama, željama i iskustvu (kultura kao pam? enje). U tom

pomažemo nije naš osobni izbor. Takvo pomaganje je po njemu inherentno biološkoj evoluciji svih vrsta, uklju? ivši? ovjeka . Dok je za oštre zime 1860. boravio u Sibiru on je vidio da se životinje iste vrste ne bore me? usobno nego stoje zajedno

okvir današnjeg našeg društvenog i politi? kog života nastao i razvio se u vrijeme kad su u razmišljanju zapadnog? ovjeka prevladavale ideje prve znanstvene revolucije, a one su bile utemeljene na fizikalnim znanostima. Takvo

? unati. Jer je to? no da "Ni dvije jedinke nisu stvorene jednake ". O tome što je demokracija ne? e se lako složiti ni dva? ovjeka , a kamoli pripadnici razli? itih skupina. Fizi? ka antropologija, genetika, etologija jasno su potvrdile da nema

). Takav je bio engleski biolog Julian Huxley. Svakako, nije baš uspješan pokušaj zamjene vjere u Boga vjerom u? ovjeka . To neizbježno završava u ideologiji i totalitarizmu.

u ideologiji i totalitarizmu. ovjek zoološko bi? e, životinja.? ovjek je ispao iz tog sustava kad je po? eo proizvoditi kulturu i prenositi takve ste? ene

. ovjek je ispao iz tog sustava kad je po? eo proizvoditi kulturu i prenositi takve ste? ene spoznaje (obavijesti, informacije

, kao i cijele sustave eti? kih (? udorednih) pravila sljede? im naraštajima. Slabo bi bilo kad bi netko htio razumjeti? ovjeka na temelju prou? avanja subhumanih stvorenja Premda je to? no da smo do mnogih vrlo dubokih uvida došli upravo na taj na?

roda obuhva? eni eugenikom. ovjeka , ubrzo je nakon Darwinove smrti (1882) potakla F. Galtona na misao da isti mehanizam (selekcije)? ovjek primjeni na

proizveo i? ovjeka, ubrzo je nakon Darwinove smrti (1882) potakla F. Galtona na misao da isti mehanizam (selekcije)? ovjek primjeni na sebe - za poboljšanje sama sebe, odnosno? ovje? anstva. Nauk ili utopijska shema nazvan je eugenika / gr?.

u suprotstavljanju nekim oblicima takozvane negativne selekcije, to jest? ovjekovih aktivnosti kojima se? ovjek zapravo suprotstavlja mehanizmu prirodnog odabira (prirodne selekcije). Tako je isticao loše posljedice

selekciju ne? emo valjda provoditi. Mi uostalom ne znamo kako su povezane nefizi? ke i nasljedne zna? ajke u? ovjeka . U kojoj mjeri imaju fizi? ku osnovicu? raznolikost nadarenosti svakako je ideal, a ne serijski genij. Uostalom, sve

slu? ajeva nije bilo uspjeha, a bilo je mnogo malformacija u razvitku. ovjeka ? Pokuse bi, misle mnogi, valjalo zabraniti jer koristi od toga male ili nikakve, a rizici su pregolemi (malformirana

? ke paradigme, znanost bi za prirodoznanstvenike bila jedan od važnih na? ina adaptacije (prilago? avanja)? ovjeka okolišu. Znanost bi bila neprestani pokušaj što primjerenijeg takvog prilago? avanja, ali ujedno razumno osvajanje